Pređi na sadržaj

Gradska (Honvedska) kasarna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gradska (Honvedska) kasarna
Gradska (Honvedska) kasarna
Opšte informacije
MestoSombor
OpštinaSombor
Država Srbija
Vreme nastanka1884

Gradska (Honvedska) kasarna je zdanje koje se nalazi u Somboru, na uglu ulica Venac vojvode Radomira Putnika i Bezdanskog puta, sagrađena za potrebe smeštaja povećanog broja mađarske hondvedske vojske.[1][2]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Početkom 19. veka sem stare županijske kasarne na Staparskom putu postojala je druga koja je označena kao Casarna Cittis, Gradska kasarna.[2]

Sagrađena je, najverovatnije, na istom mestu gde se nalazila starija kasarna, koja je izgorela u požaru 1791. godine.

Prema planu iz 1808. godine posed na kome se nalazila ova kasarna imao je oblik nepravilnog pravougaonika, a sama kasarna imala je oblik slova L.

Godine 1851. sagrađena je u sklopu kasarne nova velika štala. Detaljna obnova Male kasarne usledila je 1854. godine. Ovde je 1869. godine bio smešten Peti honvedski bataljon, ali nije bilo dovoljno mesta za komandu i konjanike, koji su 1872. godine boravili u prostoru tzv. „Fabrike“, na kome, uprkos zahtevima komande i potrebama honvedske jedinice, grad nije mogao da sagradi traženu šupu.[2]

Dve godine kasnije (1874), grad je odgovorio komandi Petog honvedskog puka da gradska Konjička kasarna ne može da bude pretvorena u honvedsku (pešadijsku).

Iste godine grad je pristao da državni Vojni erar podigne novu kasarnu na gradskom zemljištu, ali još nekoliko narednih godina do izgradnje nije došlo.

Prema planovima ministra vojnog, Sombor je trebalo da postane značajnije vojno središte. Konačno, 1881. godine, gradske vlasti su odlučile da na mestu stare, neugledne prizemne kasarne, zidaju novu honvedsku kasarnu na sprat, zbog čega je zatražen i zajam u Beču, a izgradnju kasarne pomogle su novčanim prilozima i brojne gradske ustanove.[2]

Na mestu stare kasarne, na uglu Venca i Bezdanskog puta, prema arhitektonskom planu Ernea Balaža iz 1882. godine, počela je 1884. godine izgradnja nove kasarne, nazvane Honvedska. Njeno potpuno uređenje trajalo je do 1891. godine. Bila je predviđena za smeštaj povećanog broja mađarskih honveda, a izgradnja je koštala je 135.000 forinti.[1]

Izgled zdanja[uredi | uredi izvor]

Osnova ove jednospratne zgrade, sazidane u stilu eklekticizma, bila je u vidu položenog ćiriličnog slova P. Zgrada je imala središnji ispad sa velikom polukružnom kapijom i dva polukružna prozora u prizemlju i sa pet polukružnih prozora na spratu ispada. Na uglovima ispada, kao i oko kapije i prozora u prizemlju, nalazila se rustična dekoracija, a krov ispada bio je izdignut od krova bočnih delova pročelja kasarne. Prozori u prizemlju zgrade bili su polukružnog, a na spratu pravougaonog oblika. Sem središnjeg ispada, koji je gledao ka Vencu, kasarna je imala i naglašen središnji deo na krilu, koje je gledalo na Bezdanski put.[1]

Tabla sa imenima somborskih građana koji su streljani u dvorištu kasarne 1941. godine

Namena zdanja[uredi | uredi izvor]

U Somboru je, u Honvedskoj kasarni, 1882. i 1891. godine bio smešten Drugi bataljon 45. honvedske brigade, 23. divizije, sa komandom u Segedinu.

Nakon 1918. godine kasarnu je preuzela vojska Kraljevine SHS i u njoj se nalazio deo 51. pešadijskog puka.[2]

Između dva rata kasarna je nosila ime jugoslovenskog kralja Aleksandra. Polovinom aprila 1941. godine, nakon ulaska okupacionih trupa, u dvorištu ove kasarne streljano je više somborskih građana.

Po završetku Drugog svetskog rata Kasarna je dobila ime po Petru Drapšinu i u nju je useljena nova jugoslovenska vojska, koja je ovde ostala sve do kraja sedamdesetih godina 20. veka. Tada je tadašnja JNA kasarnu prodala somborskom Poljoprivrednom kombinatu, čije se sedište ovde nalazilo narednih nekoliko decenija.[1][2]

Zdanje danas[uredi | uredi izvor]

Zgrada nekadašnje kasarne danas većim delom stoji neiskorišćena i neumitno propada.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Stepanović, Milan. „Gradska (Hondvedska) kasarna”. Ravnoplov. Pristupljeno 18. 11. 2020. 
  2. ^ a b v g d đ Stepanović, Milan (2020). U tom Somboru...: grad u prizmi stoleća. Sombor: Udruženje građana "Norma" : Gradska biblioteka "Karlo Bijelicki" : Gradski muzej. str. 232—233. ISBN 978-86-80878-40-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]