Grigorije Raški
Grigorije Raški (početak XIV veka), srpski srednjovekovni pisac i prepisivač, episkop raški.
Život i delo[uredi | uredi izvor]
Živeo je u drugoj polovini 13. i prvoj polovini 14. veka. To je srpski kaluđer koji je u mladosti živeo i pisao na Svetoj Gori, u Hilandaru.[1] Podvizavao se i u manastiru Sopoćanima.[2]On je istinski sledbenik svetogorskog duha, potpuno predan svetogorskoj i vizantijsko-pravoslavnoj duhovnosti. Raški je autor dva vrlo kratka teksta neobične književne lepote. Izabran je potom za episkopa raškog i vratio se u Srbiju - Rašku, da "stoluje" u Rasu.[3] Za manastir Sv. apostola Petra i Pavla u Rasu 1305. godine prepisao Krmčiju svetog Save („Raška krmčija“)[4] i u tom rukopisu ostavio izvrstan zapis o potrebi čitanja knjiga i svom prepisivačkom trudu. Zapis se odlikuje stilskim i jezičkim savršenstvom i jasnim, poetskim izrazom. Poznat je i njegov natpis u 4 stiha (2 u vizantijskom „političkom stihu“ dvanaestercu i dva u četrnaestercu), urezana na srebrni krst kralja Milutina, namenjen istom manastiru, u kojima se oseća težnja ka simetričnom rasporedu stihova i pravilnoj upotrebi cezure.
Prevod na savremeni srpski[uredi | uredi izvor]
- Zapis na Krmčiji svetog Save, Stihovi časnom krstu, u: „Šest pisaca HIV veka“ (Grigorije Raški, Jakov Serski, Siluan, Nepoznati Svetogorac, Monah Jefrem, Marko Pećki), izbor, današnja jezička verzija i redakcija Dimitrije Bogdanović. Beograd, Prosveta, SKZ, 1986. Biblioteka Stara srpska književnost u 24 knjige, knj. 10.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimitrije Bogdanović: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980.
- Dimitrije Bogdanović: Grigorije Raški, u „Šest pisaca XIV veka“, Beograd, ed. Stara srpska književnost u 24 knjige, 1986, str. 11-13.
- Đorđe Trifunović: Kratak pregled jugoslovenskih književnosti srednjega veka, Beograd, Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, 1976.
- Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohrišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike“, 2009, str. 49.