Pređi na sadržaj

Гроф Монте Кристо (film iz 1934)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grof Monte Kristo
Filmski poster
Izvorni naslovThe Count of Monte Cristo
RežijaRouland V. Li
ScenarioFilip Dan
Rouland V. Li
Den Totero
ProducentEdvard Smol
Temelji se naGrof Monte Kristo
(Aleksandar Dima)
Glavne ulogeRobert Donat
Elisa Landi
MuzikaAlfred Njumen
Direktor
fotografije
Dž. Peverel Marli
MontažaGrant Vitok
Producentska
kuća
Reliance Pictures
DistributerUnited Artists
Godina1934.
Trajanje113 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Zarada1,5 miliona dolara[1]
Sledeći
IMDb veza

Grof Monte Kristo (engl. The Count of Monte Cristo) je američki avanturistički film iz 1934. godine, režisera Roulanda V. Lija, u kome glavne uloge tumače Robert Donat i Elisa Landi. Zasnovan na istoimenom romanu Aleksandra Dime, film prati čoveka koji je nepravedno zatvoren na 20 godina jer je nedužno predao pismo koje mu je povereno. Kada konačno pobegne, traži osvetu protiv pohlepnih ljudi koji su se urotili da bi ga strpali u zatvor.[2][3]

Ovo je prva zvučna filmska adaptacija Diminog romana; prethodilo joj je pet nemih filmova.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 1815, francuski trgovački brod Faraon pristaje na ostrvu Elba. Prognani car Napoleon predaje kapetanu broda pismo koje treba da dostavi jednom čoveku u Marselju. Pre nego što umre od bolesti, kapetan poverava ovaj zadatak svom prvom oficiru, Edmondu Dantesu. Međutim, drugi oficir, Danglar, obaveštava o ovome gradskog sudiju Remona de Vilfora Mlađeg, koji hapsi obojicu.

Dantesov prijatelj Fernand Mondego ga prati u zatvor, ali on, zajedno sa Danglarom i Vilforom ima koristi od držanja Dantesa u zatvoru: Mondego je zaljubljen u Dantesovu verenicu, Mersedes; Danglar želi da bude unapređen u kapetana umesto Dantesa; a za čoveka kome je bilo namenjeno Napoleonovo pismo ispostavlja se da je Vilforov otac. Vilfor šalje Dantesa bez suđenja u ozloglašeni zatvor, Ifsku tvrđavu, na osnovu lažnog Danglarovog svedočenja.

Kada se Napoleon vrati u Francusku, dajući Dantesovim prijateljima nadu za njegovo oslobađanje, Vilfor potpisuje lažnu izjavu da je ubijen u pokušaju da pobegne, što Mondego pokazuje Mersedes. Verujući da je Dantes mrtav, ona se prepušta majčinoj samrtnoj želji i udaje se za Mondega.

Dantes provodi sledećih osam godina u samici, kada, jednog dana, ostareli opat Farija, zatvorenik iz susedne ćelije, upadne u njegovu ćeliju kroz tunel koji je kopao. Njih dvojica udružuju snage; Farija računa da će biti potrebno još pet godina da se tunel završi. U međuvremenu počinje da obrazuje Dantesa.

Dok se približavaju svom cilju, urušavanje tunela smrtno povređuje starca. Pre nego što umre, on zaveštava ogromno skriveno blago svom štićeniku (Farijini neprijatelji su ga mučili i zatvorili u neuspešnom pokušaju da izvuku njegovu lokaciju). Njegov leš je ušiven u plaštanicu, ali dok je pogrebnik odsutan, Dantes potajno zameni mesta sa Farijinim telom. Bačen je u more, gde se oslobađa, nakon čega ga pokupi krijumčarski brod.

Dantes kasnije sledi Farijina uputstva i pronalazi blago na nenaseljenom ostrvu Monte Kristo. Sada bogat, on pokreće svoje planove za osvetu. Za početak, on organizuje da se Alber (Mersedesin i Mondegov sin) kidnapuje i drži za otkup. Dantes „spašava” mladića kako bi ga on uveo u parisko društvo, gde se predstavlja svojom kupljenom titulom grofa od Monte Krista.

Prvi koji će biti izveden pred lice pravde je Mondego. Dok je bio francuski ambasador u Albaniji, Mondego se proslavio svojom hrabrošću u neuspešnoj odbrani Ali-paše. Dantes organizuje bal kako bi „počastio” svog neprijatelja, a zatim ga javno razotkriva kao onog koji je izdao Ali-pašu Turcima. Nesvestan grofove uloge u njegovoj sramoti, Mondego odlazi kod njega po savet. Dantes otkriva svoj identitet i oni se upuštaju u dvoboj; Dantes pobeđuje, ali poštedi Mondega, koji se vraća kući i vrši samoubistvo.

Sledeći je Danglar, sada najuticajniji bankar u Parizu. Dantes koristi njegove usluge za kupovinu i prodaju akcija, deleći savete koje dobija od svojih doušnika. Kada se ispostavi da je ovo nepogrešivo profitabilno, Danglar podmićuje čoveka da mu pošalje kopije Dantesovih poruka. Pohlepa ga navodi da uloži sav svoj novac u sledeći izveštaj, baš kao što je Dantes planirao. Kada se pokaže da je dojava lažna, Danglar je bankrotirao. Dantes otkriva svoj pravi identitet Danglaru, koji ostaje lud.

Međutim, postoje neočekivane komplikacije koje ugrožavaju Dantesove pažljivo osmišljene planove. Alber Mondego saznaje za njegovu umešanost u propast svog oca i izaziva ga na dvoboj. Mersedes, koja je prepoznala svog bivšeg verenika još pri njihovom prvom susretu, moli ga da joj ne ubije sina. On pristaje. Alber ga namerno ne ubija nakon što mu je majka rekla ko je Monte Kristo zapravo, a dvoboj se završava bez povređenih.

Vilfor se popeo na visoku funkciju državnog tužioca. Dantes mu šalje informacije o njegovom pravom identitetu i aktivnostima, što dovodi do njegovog hapšenja i suđenja. U početku, Dantes odbija da svedoči, kako bi zaštitio Vilforovu ćerku Valentinu, koja je zaljubljena u Albera. Kada sazna za to, ona ga nagovara da se brani. Dantes to i čini, pružajući dokaze o Vilforovoj dugogodišnjoj korupciji.

Na kraju, kada su svi njegovi neprijatelji poraženi, Dantes ponovo ulazi u vezu sa Mersedes.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Robert Donat i Elisa Landi u filmu
Glumac Uloga
Robert Donat Edmond Dantes, grof od Monte Krista
Elisa Landi Mersedes de Roza
Luis Kalhern Remon de Vilfor Mlađi
Sidni Blekmer Fernand Mondego, grof od Morserfa
Rejmond Volbern baron Danglar
O. P. Hegi opat Farija
Ajrin Hervi Valentina de Vilfor
Džordžija Kejn madam de Roza
Lorens Grant Vilfor Stariji
Luis Alberni Jakopo
Daglas Volton Alber Mondego
Pol Irving Napoleon
Klarens Muz Ali
Vilijam Farnum kapetan Lekler
Ferdinand Munijer Luj XVIII

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ DOUGLAS W. CHURCHILL.HOLLYWOOD. (30. 12. 1934). „THE YEAR IN HOLLYWOOD: 1984 May Be Remembered as the Beginning of the Sweetness-and-Light Era”. New York Times. str. X5. 
  2. ^ Variety film review; October 2, 1934, p. 37.
  3. ^ Harrison's Reports film review; September 8, 1934, p. 143.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]