Digitalna pismenost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Digitalna pismenost podrazumeva sposobnost pronalaženja, analizu, procenu, stvaranje i prenos informacija u digitalnom formatu. Termin se često izjednačava s terminom "digitalna kompetencija", te može da se kaže da digitalna pismenost predstavlja skup znanja, veština i ponašanja koja su vezana za upotrebu digitalnih uređaja kao što su desktop računari, laptopovi, pametni telefoni i slični uređaji. REFERENCA Digitalno pismena osoba će imati niz međusobno isprepletanih veština: poznavanje osnovnih principa računarskog hardvera, veštine u korišćenju računarskih mreža, sposobnost uključenja u onlajn zajednice i društvene mreže. Digitalna pismenost ne zamenjuje tradicionalne oblike pismenosti, ona predstavlja jedan od novih oblika savremene pismenosti u informacionom dobu. Za razliku od računarske i informacione pismenosti, pojam digitalne pismenosti novijeg je datuma. Pojavljuje se i definiše u posljednjih desetak godina i uglavnom se odnosi na sposobnost da se čitaju i razumeju digitalno zapisani tekstovi, hipertekstovi i multimedijski tekstovi.

Srodni pojmovi[uredi | uredi izvor]

Danas samo jedan od aspekata digitalne pismenosti, računarska pismenost je uži pojam budući da predstavlja skup znanja i veština potrebnih za korišćenje hardvera i softvera, pa o toj vrsti pismenosti možemo da govorimo još u vreme prvih računara. S druge strane, digitalna pismenost nastaje s razvojem ljudskog društva, s digitalizacijom ljudskog znanja i razvojem digitalnih tehnologija (na primer, masovna proizvodnja uređaja koji imaju pristup internetu). Dakle, digitalno pismena osoba svakako poseduje i praktična znanja o hardveru i softveru, ali i mnoga druga znanja i veštine koja nije morala da poseduje u prošlom veku. Računarska pismenost često se i danas određuje kao sposobnost korišćenja računara i njegovih programa za manje složene praktične zadatke ili sposobnost pojedinca da na efikasan način koristi računar .[1]

Okviri digitalnih kompetencija[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko okvira digitalnih kompetencija kojima se detaljno definiše pojam digitalne pismenosti. Bekta (BECTA) je dokument zasebnog tela Ministarstva obrazovanja Ujedinjenog Kraljevstva za implementaciju informacionih tehnologija u obrazovni sistem a UNESCO ICT Competency Framework for Teachers je Uneskov dokument sličnog karaktera specifično namenjen digitalnim kompetencijama nastavnika. Digkomp je Okvir za razvoj i razumevanje digitalne kompetencije u Evropi (DIGCOMP – A Framework For Developing And Understanding Digital Competence In Europe), koji je 2013. godine objavila Evropska komisija. U njemu je digitalna kompetencija prepoznata kao jedna od osam osnovnih kompetencija neophodnih za doživotno učenje i smatra se transverzalnom veštinom jer pomoću nje se stiču i razvijaju i ostale veštine. Digitalna kompetencija je potom podeljena na 21 potkompetenciju, koje su grupisane u pet oblasti: 1) upravljanje informacijama, 2) veštine komunikacije u digitalnom okruženju, 3) stvaranje digitalnih sadržaja, 4) sigurnost u digitalnom okruženju i 5) rešavanje problema. [2]

Digitalne potkompetencije[uredi | uredi izvor]

Opis digitalnih potkompetencija opisanih u Digkompu može poslužiti za bolje razumevanje ovog kompleksnog pojma. Najpre, digitalno pismena osoba zna da pretraži internet kako bi došla do informacije koja joj je potrebna, a dok pretražuje, ona stalno evaluira i filtrira informacije na koje nailazi. Digitalna pismenost omogućava savremenom čoveku da ostvari svoju društvenu ulogu – on zna da preko interneta može da se uključi u aktivnosti civilnog društva. Da bi se za nekog reklo da je digitalno pismen, on takođe mora da zna da napravi sadržaj u multimedijalnom formatu, odnosno mora da zna kako da promeni i unapredi sadržaj na koji je naišao i koji je procenio kao relevantan iz bilo kog razloga, pri tom poštujući Copyright i licence. Digitalno pismen pojedinac je svestan da postoje softverski virusi (to je, na primer, segment koji se može podvesti pod računarsku pismenost), ali je svestan i izazova zaštite ličnih podataka, ali i zaštite sopstvenog zdravlja i zdravlja drugih ljudi prilikom upotrebe digitalnih tehnologija. Od posebne je važnosti i sposobnost digitalno pismene osobe da utvrdi i reši problem „digitalnim sredstvima”. Unesko u svom okviru digitalnih kompetencija ističe da se savremeno društvo sve više zasniva na informaciji i znanju, pa je neophodno da građani, koristeći se digitalnim tehnologijama, što je više moguće upravljaju svojim životima; ljude je neophodno ohrabriti da aktivno učestvuju u društvu i utiču u donošenju odluka koje se tiču njihovih života, a koje bi istovremeno trebalo da podstiču međukulturno razumevanje i mirno rešavanje konflikata.

Nacionalni okviri digitalnih kompetencija[uredi | uredi izvor]

U Španiji je DIGCOMP preveden 2014. godine i usvojen kao nacionalni okvir digitalnih kompetencija nastavnika. Iza okvira stoji Ministarstvo prosvete uz učestvovanje autonomnih pokrajina. Kada govorimo o digitalnoj pismenosti u Srbiji, važno je spomenuti Radnu grupu za digitalno i onlajn učenje i razvoj međupredmetnih kompetencija sa fokusom na informaciono-komunikacione tehnologije, koja je u januaru 2015. godine osnovana pri Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i kojoj je jedan od ciljeva izrada Nacionalnog okvira digitalnih kompetencija.

Certifikati digitalnih kompetencija[uredi | uredi izvor]

Na osnovu Digkompa su napravljene su mnogobrojne onlajn-alatke za procenu nivoa svih pet potkategorija digitalne kompetencije. Na primer, jedna od njih je Ikanos[3] Što se zvaničnih certifikata tiče, ACTIC je certifikat IKT-kompetencija koji se izdaje isključivo u Katalunji gde svi građani stariji od 16 godina mogu da se testiraju u jednom od 300 centara, a certifikat garantuje poznavanje kompetencija na nekom od tri nivoa: početni, srednji i napredni. Ovaj certifikat se ne zasniva na Digkompu, već na katalonskom okviru digitalnih kompetencija.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tatjana Tapavički Duronjić, Kompjuterska kultura i moderni mediji, 2008
  2. ^ Ferrari, Anusca; Editors: Yves Punie and Barbara N. Brečko (2013). „DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital Competence in Europe”. JRC Scientific And Policy Reports (European Commission. Joint Research Centre. Institute for Prospective Technological Studies): 15—37. 
  3. ^ http://ikanos.encuesta.euskadi.net/index.php/566697/lang-en.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ (PDF) http://acticweb.gencat.cat/web/.content/01_informacio/documents/arxius/contenidos_decreto_2009.pdf.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • digitalliteracy.gov An initiative of the Obama Administration to serve as a valuable resource to practitioners who are delivering digital literacy training and services in their communities.
  • digitalliteracy.org A Clearinghouse of Digital Literacy and Digital Inclusion best practices from around the world.
  • DigitalLiteracy.us A reference guide for public educators on the topic of digital literacy.
  • ECDL Foundation ECDL Foundation is the global standards and certification body for the ECDL and ICDL end-user computer skills certification programs.
  • Microsoft Digital Literacy Curriculum Free digital literacy courses with examples from Microsoft software
  • CEPIS A non-profit organisation seeking to improve and promote a high standard among Informatics Professionals in recognition of the impact that Informatics has on employment, business and society.
  • Certiport Provider of digital literacy courses and certifications.
  • Certiblog Official blog of Certiport.
  • Council Overview Background and information about the Global Digital Literacy Council.