Pređi na sadržaj

Dorin dnevnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dorin dnevnik je knjiga iz 1997. koju je napisao novinar Đermano Ćićo Senjanović.

Senjanović je bio humorista, satiričar i jedan od osnivača splitskog nedjeljnika Feral Tribjun.[1] U Feralu je na pretposljednjoj stranici objavljivao satiričke tekstove pod nazivom Dorin dnevnik. Tekstovi iz 1994., 1995. i 1996. su objavljeni kao knjiga - Dorin dnevnik.[2]

Dora je luđakinja na slobodi koja ima muža koji se zove Bršljan, a djeca su joj Kavul (peršun) i Karota (šargarepa). Svi tekstovi, koji imaju čudne naslove, počinju sa spominjanjem jutra, često u formi Jutros sam se probudila... U tekstovima ima i dio koji počinje sa Jedna moja prijateljica... u kojima su opisane nemoguće i nevjerovatne situacije na humorističan način, a crni humor i satira su konstanta u mnogim opisima. U tekstovima često ima i dio, kada Dora ulazi u kuhinju i sreće razne ljude, opisujući razgovore i situacije koje bi se tu dešavale. Senjanović se nije mirio sa proustaškim Tuđmanovim režimom, koji je tabuizirao mnoge ličnosti, koje su postale nepoželjne novoj vlasti. Dorin dnevnik je tako bio i parodija na ludilo koje je zahvatilo društvo u Hrvatskoj, u prvoj polovini devedesetih godina 20. vijeka.[3] Senjanović je inspiraciju za Doru možda imao u Dorotki Milorada Pavića iz Hazarskog rečnika, pošto oba lika nose slično ime i nalaze se u sličnim, čudnim sitaucijama.

Neki od naslova tekstova su: Grudnjak za struk [4], Radio 101 Dalmatinac [5], Očni papak [6], Flora I flauta [7], Moja prva sjekira [8], Leukociti za noć [9], Ustupak konju [10], Duša u bolu [11], Valjak sreće [12], Bacil na ljetovanju [13], Srbe s posla [14], Zamolio me da ga znam [15], Mlijeko s prezervativom [16], Biskvit za hrkanje [17], Zidarski ruž [18], Vaza za šest osoba [19], Boja smeća [20]...

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]