Drveće Valara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prema legendarijumu Dž. R. R. Tolkina, Dva Drveta Valinora su Telperion i Laurelin, srebrno i zlatno drvo, koja su obasjavala zemlje Valara u davnim vremenima. Njih je uništila Ungolijanta na Melkorovu zapovest, i od njihovih poslednjih plodova Valari su načinili Mesec i Sunce.

Nastanak i uništenje[uredi | uredi izvor]

Prvi izvor svetlosti na celoj Ardi su bile dve ogromne svetiljke: Iluin, srebrna svetiljka severa, i Ormal, zlatna svetiljka juga. Njih je oborio i uništio Melkor. Nakon toga, Valari su otišli u Valinor, a Javana je pesmom oživela Dva Drveta, srebrni Telperion i zlatni Laurelin, koji su odavali svetlost uporedivu sa onom meseca i sunca. Telperion su označavali muškim, a Laurelin ženskim rodom. Drveće se nalazilo na brdu Ezeloharu, izvan Valimara. Raslo je u prisustvu svih Valara, a kvašeno je suzama Niene.

Dva drveta Valinora

Svako drvo je bilo izvor svetlosti: Telperion srebrne a Laurelin zlatne. Telperion je imao tamno lišće (srebrno sa donje strane), a njegova srebrnasta rosa je sakupljana kao izvor vode. Laurelin je imao bledo-zeleno lišće oivičeno zlatom. Rosu oba Drveta Varda je skupljala kao izvor svetlosti za svoje zvezde.

Jedan „dan“ je trajao dvanaest sati. Svako drvo bi, naizmenično, sedam sati odavalo svetlost (rastući do punog sjaja i potom polagano slabeći), tako da su tokom dva sata svakog dana blaga srebrna i zlatna svetlost zajedno obasijale Valinor.

Zavidljivi Melkor, koga je kasnije Feanor prozvao Morgotom, je pozvao u pomoć ogromno paukoliko stvorenje Ungolijantu (rodonačelnicu velikih paukova) da uništi Dva Drveta. Skriven oblakom tame, Melkor je posekao oba Drveta i nezasita Ungolijanta je isisala sav život i svu svetlost koji su preostali u njima (njihov sok je tekao kao krv).

Ponovo je Javana pevala i Nijena plakala, ali one su samo uspele da spasu poslednji cvet Telperiona (koji je potom postao Mesec) i poslednji plod Laurelina (koji je postao Sunce). Cvet i plod su dati na čuvanje Majarima, muškom Tilionu i ženskom Arijeni, prema „rodu“ samog Drveća. Zbog toga se, u „Gospodaru prstenova“, o Suncu obično govori u ženskom, a o Mesecu u muškom rodu.

Međutim, prava svetlost Dva Drveta, pre nego što ih je otrovala Ungolijanta, je nastavila da živi samo u trima Silmarilima, koje je načinio Feanor, najdarovitiji od svih Vilenjaka.

Naslednici Telperiona[uredi | uredi izvor]

Zbog toga što su Vilenjaci koji su prvi došli u Valinor naročito voleli Telperion, Javana je napravila novo drvo, po ugledu na njega, i koje je cvetalo u Tirionu, u kome su živeli Vanjari i Noldori (prvobitno zajedno). Ovo drvo, nazvano Galatilionom, je bilo identično Telperionu, osim što nije isijavalo sopstvenu svetlost. To drvo je dalo mnoge plodove, od kojih je jedno bio Keleborn, koji je bio posađen na Tol Ereseji.

U drugom dobu, plod Keleborna je donet kao dar Numenorejcima. To je bio Nimlot, belo drvo Numenora. Nimlot je stajao pred dvorom kraljeva tokom najvećeg dela trajanja kraljevstva, ali kada je Sauron preuzeo kontrolu nad ostrvom, naveo je kralja Ar-Farazona da ga poseče.

Srećom, Izildur je uspeo da spase jedan plod tog drveta. Od tog ploda je kasnije poteklo Belo drvo Gondora.

Naslednici Laurelina[uredi | uredi izvor]

Ni u jednom od Tolkinovih spisa nema nijednog pomena na drvo koje je napravljeno po ugledu na Laurelin, zato što su Vilenjaci više voleli Telperion. Može se, stoga, pretpostaviti da nijedan potomak ili živa replika ne postoji na Srednjoj zemlji, ili bilo gde na Ardi. Izbegli Noldori Gondolina su, međutim, napravili statuu Laurelina, nazvanu Glingalom, koju je načinio kralj Turgon od Gondolina.

Unutrašnja simbolika[uredi | uredi izvor]

Telperion

Dva Drveta Valinora su postajala u vreme kada je jedini drugi izvor svetlosti bila svetlost zvezda (koje je u vremenu rađanja Vilenjaka napravila Varda od rose Dva Drveta). Kada su tri izaslanika Vilenjaka dovedena da vide Valinor svojim očima, kako bi ubedili ostale Vilenjake da dođu u Valinor, čini se da je na njih svetlost Drveća najviše uticala.


Rečeno je da je na Velikom Maršu Tingol bio najviše motivisan svojom željom da ponovo vidi svetlost Valinora (sve dok nije našao zadovoljenje u svetlosti koju je video na Melijaninom licu). Osim toga, Vilenjaci su u potonjim dobima bili podeljeni na Kalakvende, Vilenjake svetlosti, one koji su videli svetlost Drveća, i na Morikvende, koji nisu. Kalakvendi su eksplicitno prikazani superiornijima u odnosu na Morikvende na mnogo načina.

Celokupna istorija prvog doba je pod znažnim uticajem želje mnogih likova da poseduju Silmarile, koji su posedovali jedinu preostalu čistu svetlost Drveća.

U drugom i trećem dobu, Bela drva Numenora i Gondora, čiji lik potiče od Telperiona, imaju uglavnom simbolični načaj, predstavljajući simbol oba kraljevstva i predačko savezništvo Dunedaina i Vilenjaka. Ova veza može biti i mnogo dublja, pošto je uništavanje drveta neizbežno prethodilo problemima kraljevstva, kao kada je Ar-Farazon uništio Nimlot, ili, obrnuto, kada je za vreme vladavine domostrojitelja Belo drvo Gondora presušilo. Ovo ukazuje na još dublju mističnu vezu.

Spoljašnja simbolika[uredi | uredi izvor]

Laurelin

Drveće predstavlja osu sveta, uobičajeni mitološki element, gde raj i zemlja zajedno donose red i svetlost božanskog na zemlju, u ovom slučaju svetlost Iluvatara na Srednju zemlju. Osa sveta je kompas koji dovodi preostali svet u red, uravnoteženost i upravlja ga u pravom smeru. Ako je oštećena ili uništena, usleđuje haos.

Iako osa sveta postoji u skoro svoj mitološkoj podlozi, Dva Drveta možda najbliže predstavljaju drvo Igdrasil iz nordijske mitologije. U obe priče drveće je kosmička kreacija, jer esencija dva drveta kasnije postaje Mesecom i Suncem. Dva Drveta takođe predstavljaju drvo života i drvo poznavanja dobra i zla iz rajskog vrta koja, kao i Drveće Valara, daju život, mudrost i povezanost sa božanskim.

Dodatna paralela sa nordijskom mitologijom je prikaz Sunca kao žene (boginja Suna) i Meseca kao muškarca (bog Mani), kao i poreklo čovečanstva, prema kome su Aesiri načinli muškarce od bresta i žene od jasena.

Svetlost je koncept prepun simbolike. Tolkin je, kao katolik, sigurno bio upoznat sa značajem svetlosti u hrišćanskoj simbolici. Drveće je bilo od posebne važnosti za Tolkina, koji je u svojoj kratkoj priči „Niglov List“, koja je na neki način prestavljala razrađenu alegoriju kojom je objašnjavao svoj kreativni proces. U toj priči glavni lik Nigl provodi ceo svoj život crtajući jedno drvo.

Dva Drveta su još jedan prikaz stalnog motiva „srebra i zlata“ u legendarijumu. Ona su načinjeni po ugledu na svetiljke Iluin i Ormal, a od njih su potekli Mesec i Sunce.


Druga imena[uredi | uredi izvor]

I Telperion i Laurelin su imala mnogobrojna imena. Telperion je bio nazivan i Silpionom i Ninkveloteom, dok su Laurelinu bila data imena Malinalda i Kulurijena.

U Tolkinovim ranim spisima (Istorija Srednje zemlje) imena Telperiona su bila Silpion, Bansil i Beltil.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Patrick Curry (2006). „Two Trees”. J. R. R. Tolkien Encyclopedia. in. ISBN 978-0-415-96942-0. .
  • Matthew Dickerson (2006). „Trees”. J. R. R. Tolkien Encyclopedia. in. ISBN 978-0-415-96942-0. .
  • Alexandra Bolintineanu, "Astronomy and Cosmology, Middle-earth" in: J. R. R. Tolkien Encyclopedia (2006).