Pređi na sadržaj

Egipatsko-etiopski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Egipatsko-etiopski rat

Johanes, etiopski car
Vreme1874 - 1876 godine
Mesto
Ishod Poraz Egipta
Sukobljene strane
Egipatski kedivat Etiopsko carstvo
Komandanti i vođe
Ismail-paša Johanes IV
Jačina
9500-30.000 50.000-60.000
Žrtve i gubici
2000+ ?

Egipatsko-etiopski rat vođen je između 1874. i 1876. godine između Egipatskog kedivata i Etiopskog carstva. Završen je pobedom Etiopije.

Rat[uredi | uredi izvor]

Egipatski kediv Ismail-paša nastojao je proširiti granice svoje države na zemlje Abisinije i tok Plavog Nila. On je postao vladar Egipta 1863. godine. Nakon aneksije Darfura 1875. godine, usmerio je pažnju ka Etiopiji. Krajnji cilj Ismaila-paše bilo je obrazovanje carstva koje bi obuhvatalo dolinu čitavog Nila. Deo Nila, Plavi Nil, bio je u sastavu etiopske države. Za rat sa Etiopijom, Ismail je stvorio veliku armiju, uz pomoć američkih i evropskih oficira. Na drugoj strani, Johanes IV je postao car Etiopije 1872. godine, nakon pobede nad Tekle Georgisom II u bici. I on je radio na modernizaciji armije.

Egipćani, pod komandom Arakil Beja i danskih pomoćnih odreda napali su obalne pozicije u današnjoj Eritreji. Prva značajnija bitka vođena je kod Gundeta. Egipatske snage pristigle su tamo 16. novembra 1875. godine. Egipćani su iznenadnim napadom Etiopljana doživeli potpuni poraz. Vest o porazu kod Gundeta odjeknula je snažno u Kairu, te se čak pojavila opasnost od pada vlade kediva Ismaila. Ipak, bitka kod Gundeta nije označila i kraj rata. Egipćani su nastavili sa invazijom. Egipatska vojska brojala je oko 13.000 ljudi. Snage Ismaila-paše, kojima je komandovao Ratib-paša, pristigle su u Masavu 14. decembra 1875. godine. Marširajući, dospeli su u blizinu polja Gura, i postavili dva logora. Etiopljani su se sukobili sa Egipćanima na polju Gura i naneli im potpuni poraz. Time je rat okončan. Egipatski pokušaj da zauzmu Etiopiju pretrpeo je katastrofalni neuspeh. Između dve zemlje ostali su zategnuti odnosi. Mir u Advi zaključen je tek 3. juna 1884. godine.

Izvori[uredi | uredi izvor]