Eduard Štraus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eduard Štraus
Eduard Štraus
Datum rođenja(1835-03-15)15. mart 1835.
Mesto rođenjaLeopoldštat
Datum smrti28. decembar 1916.(1916-12-28) (81 god.)
Mesto smrtiBeč

Eduard „Edi“ Štraus (nem. Eduard "Edi" Strauss, 15. mart 183528. decembar 1916) bio je austrijski kompozitor koji je zajedno sa svojom braćom Johanom Štrausom II i Jozefom Štrausom činio muzičku dinastiju Štraus. Bio je sin Johana Štrausa I i Marije Ane Strejm. Porodica je decenijama dominirala bečkim svetom lake muzike, stvarajući mnoge valcere i polke za mnoga austrijska plemstva, kao i entuzijaste plesne muzike širom Evrope.

Život i muzika[uredi | uredi izvor]

Stil Eduarda Štrausa bio je jedinstven, jer nije pokušavao da oponaša dela svoje braće ili nekog od svojih savremenika. Bio je prvenstveno upamćen i priznat kao dirigent plesne muzike, a ne kao veliki kompozitor u porodici Štraus. Shvativši da njegovu popularnost je zasenila popularnost njegove starije braće, posvetio se komponovanju brzih polki, poznatih na nemačkom kao "polka-šnel" (nem. polka-schnell). Među popularnijim polkama koje je napisao za Štrausov orkestar, kojim je nastavio da diriguje do njegovog raspuštanja 13. februara 1901, bile su „Ban fraj“, op. 45, „Auser Rand und Band“, op. 168, i „Bez kočnica“ (nem. Ohne Bremse), op. 238.

„Edi“ Štraus, silueta Ota Belera

Štrausova muzička karijera bila je prožeta rivalstvom, ne samo od strane njegove braće, već i od strane vođe vojnog orkestra i kompozitora plesne muzike Karla Mihaela Zirera,[1] koji je čak formirao rivalski orkestar pod nazivom „Bivši orkestar Eduarda Štrausa“ i pod tim imenom počeo da daje koncerte u Beču. Eduard Štraus je uspešno podneo sudsku tužbu protiv Zirera zbog nepravilne i obmanjujuće upotrebe njegovog imena, ali će Zirer na kraju nadmašiti porodicu Štraus po popularnosti u Beču, posebno nakon smrti njegove talentovanije braće, Johana Štrausa II i Jozefa Štrausa.

Štraus se oženio Marijom Klenkhart 8. januara 1863. i imao dva sina, Johana Štrausa III i Jozefa Eduarda Štrausa.[2] Stariji sin, Johan Štraus III, trebalo je da predvodi Štrausov preporod sve do 20. veka. Sin Jozefa Eduarda, Eduard Štraus II, bio je aktivan kao dirigent.

Međutim, lični neuspesi 1890-ih, kao što je smrt brata Johana Štrausa II 1899. godine, te njegova spoznaja da je njegova uža porodica protraćila bogatstvo, naveli su Eduarda Štrausa da se odluči za penziju. Eduard Štraus se angažovao na poslednjoj turneji svoje muzičke karijere u Severnoj Americi 1899. i 1901. godine, potom je raspustio Štrausov orkestar i vratio se u Beč. Povukao se iz javnog života i nikada nije aktivno učestvovao u bilo kojoj javnoj muzičkoj aktivnosti, iako je dokumentovao svoje porodične memoare 1906, godine pod nazivom Sećanja (nem. Erinnerungen).

Od 1825. Arhiv Štraus orkestra prikupljao je kompozicije ne samo Eduarda, već i Johana II i ostalih iz porodice Štraus. U oktobru 1907. Eduard je predsedavao spaljivanjem mnogih muzičkih rukopisa porodice Štraus.[3] [4] Osamdeset godina kasnije, dirigenti Alfred Voker i Klaus Hajman uspeli su da sastave polukompletnu zbirku Johanovih dela.

Eduard Štraus je umro u Beču 1916. i sahranjen je u Središnjem bečkom groblju.

Kompozicije Eduarda Štrausa[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Johann Strauss Society of Great Britain - Contemporaries”. www.johann-strauss.org.uk. Pristupljeno 2022-08-21. 
  2. ^ „Johann Strauss Society: Eduard Strauss”. Johann Strauss Society of Great Britain. Pristupljeno 1. 10. 2008. 
  3. ^ Aigner, Thomas (July—December 2004). „The Vienna City Library's Johann Strauss II Collection”. Fontes Artis Musicae. 51 (3/4): 351—357. JSTOR 23510400.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  4. ^ Xaver Frühbeis (22. 10. 2016). „Das Erbe der Wiener Walzer-Dynastie: Eduard Strauss verbrennt die Noten der Familienkapellen”. BR-Klassik. Pristupljeno 17. 1. 2022. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]