Eduar Daladje
Eduar Daladje | |
---|---|
![]() Eduar Daladje (1889-1970), predsednik francuske vlade u kritičnim godinama 1938-1940, jedan od glavnih zastupnika politike popuštanja fašizmu. | |
Datum rođenja | 18. jun 1884. |
Mesto rođenja | Karpantra |
Datum smrti | 10. oktobar 1970.86 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Politička karijera | |
Politička stranka | Radikalna stranka, Radikalno-socijalistička i radikalna republikanska partija |
Eduar Daladje (fr. Édouard Daladier; Karpantra, 18. jun 1889 − 11. oktobar 1970) bio je istaknuti francuski državnik u periodu pre Drugog svetskog rata.[1]
Život i rad[uredi | uredi izvor]
Član francuskog Parlamenta od 1919. Od 1924. vodio je više resora u nizu vlada. Dužnost premijera vršio je 1933, 1934, a od 10. aprila 1938. do 20. marta 1940. bio je predsednik francuske vlade i ministar narodne odbrane.[1]
Politika popuštanja Osovini[uredi | uredi izvor]
Zastupao je i sprovodio politiku nemešanja u španski građanski rat, koja je Musoliniju i Hitleru olakšala obaranje republikanskog režima. Zajedno sa Nevilom Čemberlenom vodio je politiku popuštanja nacističkoj Nemačkoj i fašističkoj Italiji - jedan je od tvoraca Minhenskog sporazuma (1938).[1]
Lažni rat i pad Francuske[uredi | uredi izvor]
Septembra 1939. nije udovoljio zahtevu Poljaka da ih podrži preduzimanjem ofanzive na Zapadu, u trenutku kad su glavne nemačke snage bile angažovane u Poljskoj. Protivio se ofanzivnim dejstvima - da se ne bi izazvali Nemci na represalije protiv Francuske. Posle izbijanja finsko-sovjetskog rata novembra 1939, nastojao je da se Finskoj pruži što veća vojna pomoć. Posle pada Francuske juna 1940. višijevska vlada ga je uhapsila na zahtev Nemaca; u Nemačku je interniran marta 1943, a oslobođen aprila 1945.[1]
Posle rata[uredi | uredi izvor]
Od 1946. do 1958. bio je narodni poslanik, a 1957. izabran je za predsednika Radikal-socijalističke partije.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 2), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1971), str.303
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 2), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1971), str.303