Elektra (Euripid)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Euripid - Luvr

Elektra (Ἠλέκτρα) je grčka tragedija u šest činova koju je napisao Euripid oko 410. godine p. n. e. Mesto odigravanja je Mikena, a vreme radnj kraj Trojanskog rata.

Ona se po motivu i sadržini poklapa sa Eshilovim Hoeforama i Sofoklovom Elektrom, ali se od njih razlikuje po obradi teme. Zajedničko im je to da kod sva tri tragičara Orest po naređenju Apolona ubija majku da bi osvetio očevu smrt. Eshil dokazuje opravdanost toga, Sofokle ga prihvata bez preispitivanja, a Euripid ga odlučno odbacuje. Kod Euripida u delu Apolonovu grešku priznaju čak i bogovi koji se pojavljuju u završnoj sceni, čime on skida herojski ideal Sa Orestovog ubistva majke. Tragedija se završava u žalosti zbog napaćenih smrtnika.[1]


Prvi čin
Elektrin muž Mikenjanin drži monolog o svojoj supruzi, njenoj nevinosti, smrti njenog oca Agamemnona i nesrećnoj sudbini. Elektra priča o svojoj mržnji prema majci Klitemnestri koja je ubila njenog oca i preudala se. Egist, njen novi muž i ona uselili su se zajedno i izbacili Elektru i njenog brata Oresta.


Drugi čin
Drugi čin počinje Orestovim i Elektrinim razgovorom. Ona njega ne prepoznaje, jer se dugo nisu videli, ali on već zna da je ona njegova sestra. Žali mu se zbog smrti svoga oca, na svoj nesrećan brak sa Mikenjaninom i time što nisu spavali zajedno.


Treći čin
U trećem činu susreću se Orest, Elektra i starac, koji je nekada radio za Agamemnona. Tom prilikom isplaniraju da će se osvetiti Klitemnestri i njenom mužu Egistu. Dogovore se da će Orest ubiti Egista, a Elektra svoju majku.


Četvrti čin
U četvrtom činu Elektra saznaje da su Egista pronašli mrtvog, i da je Orest taj koji ga je ubio mačem.


Peti čin
Elektra je zadovoljna i ponosna na svog brata, hvali ga i sad je red na nju da ubije Klitemnestru. Poziva je u svoju kuću, rekavši da je rodila sina, pa želi da ga majka vidi. Posvađaju se i Elektra je osuđuje što je ubila oca. Klitemnestra joj objašnjava da ga je morala ubiti jer je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju. Elektra joj ne veruje i odlučuje da je ubije.


Šesti čin
U završnom činu, prikazuje se prizor izlaska Elektre i Oresta iz kuće, krvavih i izmorenih. Nakon njih izlaze njihove sluge, noseći mrtva tela Klitemnestre i Egista. Elektra i Orest su kažnjeni tako da se više nikad ne smeju sresti i da Orest zbog toga mora prebeći u Atinu.[2]

Filmska adaptacija[uredi | uredi izvor]

1962. godine u Grčkoj je snimljen istoimeni crno beli igrani film, drama koja je rađena prema istoimenoj Euripidovoj tragediji koji je premijerno prikazan na Kanskom filmskom festivalu.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Teatar baza - Elektra Pristupljeno 07.11.2021.