El Baladuri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
El Baladuri
Lični podaci
Puno imeAhmed ibn Jahja el Baladuri
Datum rođenja806.
Mesto rođenjaIrak,,
Datum smrti892.[1][2]
Filozofski rad
EpohaZlatni vek islama

Ahmed ibn Jahja el Baladuri (arapski: أحمد بن يحيى بن جابر البلاذري‎) je bio islamski istoričar iz 9. veka. Bio je jedan od eminentnih istoričara Bliskog istoka svoga doba, proveo je veći deo života u Bagdadu i uživao veliki uticaj na dvoru halifa el Mutavakila. Putovao je po Siriji i Iraku, prikupljajući informacije za svoja velika dela.

Njegovo puno ime bilo je Ahmad Bin Jahja Bin Džabir El Baladhuri (arapski: احمد بن يحيى بن جابر البلاذري), Balazri Ahmad Bin Jahja Bin Džabir Abul Hasan[3] ili Abi el Hasan Baladuri.[4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

El Baladurijeva nacionalnost opisana je kao arapska[5][6]i persijska,[7][5] iako se čini da su njegove simpatije bile snažne prema Arapima, jer se Masudi odnosi na jedno od njegovih dela u kojem odbacuje Baladurijevu osudu nearapskog nacionalizma Šubija.[2]

Živeo je na dvoru halifa el Mutavakila i El Mustaina i bio je učitelj sinu El Mutaza. Umro je 892. od posledica leka zvanog baladur (otuda i njegovo ime).[2] (Baladur je Semecarpus anacardium, poznat kao "matica za označavanje"; srednjovekovni arapski i jevrejski pisci ga opisuju kao sredstvo za poboljšanje pamćenja).[8]

Radovi[uredi | uredi izvor]

Njegovo glavno postojeće delo, kondenzacija duže istorije, Kitab Futuh el Buldana (فتوح البلدان), "Knjiga o osvajanju zemljišta", preveo Filip Hiti (1916) i Frencis Klark Murgoten (1924) u "The Origins of the Islamic State" govori o ratovima i osvajanjima Arapa iz 7. veka i o uslovima izraženim sa stanovnicima osvojenih teritorija. Obuhvata osvajanja zemalja od Arabije zapadno do Egipta, Severne Afrike i Španije i istoka do Iraka, Irana i Sinda.

Njegovu istoriju su, pak, mnogo koristili kasniji pisci. Ansab el Ašraf (انساب الاشراف, „Linija plemića“), takođe postojeće, biografsko delo je u genealoškom redosledu posvećeno arapskoj aristokratiji, od Muhameda i njegovih savremenika do kalifa Omejada i Abasida. Sadrži istorije vladavine mnogih vladara.[9]

Njegove rasprave o usponu i padu moćnih dinastija objašnjavaju tdašnji politički moral. Njegovi komentari na metodologiju su retki, osim tvrdnji o tačnosti.[10]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Translation of Futuh al-Buldan by Hitti
  2. ^ a b v  Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). „Balādhurī”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески). 3 (11 изд.). Cambridge University Press. стр. 233. 
  3. ^ Salaam Knowledge
  4. ^ Answering-Ansar.org :: Fadak; The property of Fatima al-Zahra [as] Archived 2007-01-25 at the Wayback Machine
  5. ^ а б Gholamali Haddad Adel; Mohammad Jafar Elmi; Hassan Taromi-Rad (31 January 2013). Historians of the Islamic World: Selected Entries from Encyclopaedia of the World of Islam. EWI Press. ISBN 978-1-908433-12-1. str. 2–.
  6. ^ Bosworth, C. E. "BALĀḎORĪ". ENCYCLOPÆDIA IRANICA. Retrieved 22 November 2016.
  7. ^ Saunders, J.J. (2006). A history of Medieval Islam (Reprint. ed.). London [u.a.]: Routledge. ISBN 978-0-415-05914-5. str. 58. "Baladhuri was probably of Persian origin: he lived and wrote in Baghdad, and died in 892."
  8. ^ Bos, Gerrit: " 'Baladhur' (Marking-Nut): A Popular Medieval Drug for Strengthening Memory", Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London, Vol. 59, No. 2 (1996), pp. 229-236 (full-text via JSTOR; article's first page available for all)
  9. ^ "Balādhurī, al-." Encyclopædia Britannica 2006.
  10. ^ „Baladhuri, Ahmad ibn Yahya al- - Oxford Islamic Studies Online”. Arhivirano iz originala 15. 09. 2014. g. Pristupljeno 20. 12. 2019. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Šablon:Historians of Islam