El Baladuri
El Baladuri | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Ahmed ibn Jahja el Baladuri |
Datum rođenja | 806. |
Mesto rođenja | Irak,, |
Datum smrti | 892.[1][2] |
Filozofski rad | |
Epoha | Zlatni vek islama |
Ahmed ibn Jahja el Baladuri (arapski: أحمد بن يحيى بن جابر البلاذري) je bio islamski istoričar iz 9. veka. Bio je jedan od eminentnih istoričara Bliskog istoka svoga doba, proveo je veći deo života u Bagdadu i uživao veliki uticaj na dvoru halifa el Mutavakila. Putovao je po Siriji i Iraku, prikupljajući informacije za svoja velika dela.
Njegovo puno ime bilo je Ahmad Bin Jahja Bin Džabir El Baladhuri (arapski: احمد بن يحيى بن جابر البلاذري), Balazri Ahmad Bin Jahja Bin Džabir Abul Hasan[3] ili Abi el Hasan Baladuri.[4]
Biografija[uredi | uredi izvor]
El Baladurijeva nacionalnost opisana je kao arapska[5][6]i persijska,[7][5] iako se čini da su njegove simpatije bile snažne prema Arapima, jer se Masudi odnosi na jedno od njegovih dela u kojem odbacuje Baladurijevu osudu nearapskog nacionalizma Šubija.[2]
Živeo je na dvoru halifa el Mutavakila i El Mustaina i bio je učitelj sinu El Mutaza. Umro je 892. od posledica leka zvanog baladur (otuda i njegovo ime).[2] (Baladur je Semecarpus anacardium, poznat kao "matica za označavanje"; srednjovekovni arapski i jevrejski pisci ga opisuju kao sredstvo za poboljšanje pamćenja).[8]
Radovi[uredi | uredi izvor]
Njegovo glavno postojeće delo, kondenzacija duže istorije, Kitab Futuh el Buldana (فتوح البلدان), "Knjiga o osvajanju zemljišta", preveo Filip Hiti (1916) i Frencis Klark Murgoten (1924) u "The Origins of the Islamic State" govori o ratovima i osvajanjima Arapa iz 7. veka i o uslovima izraženim sa stanovnicima osvojenih teritorija. Obuhvata osvajanja zemalja od Arabije zapadno do Egipta, Severne Afrike i Španije i istoka do Iraka, Irana i Sinda.
Njegovu istoriju su, pak, mnogo koristili kasniji pisci. Ansab el Ašraf (انساب الاشراف, „Linija plemića“), takođe postojeće, biografsko delo je u genealoškom redosledu posvećeno arapskoj aristokratiji, od Muhameda i njegovih savremenika do kalifa Omejada i Abasida. Sadrži istorije vladavine mnogih vladara.[9]
Njegove rasprave o usponu i padu moćnih dinastija objašnjavaju tdašnji politički moral. Njegovi komentari na metodologiju su retki, osim tvrdnji o tačnosti.[10]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Translation of Futuh al-Buldan by Hitti
- ^ a b v javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Balādhurī”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески). 3 (11 изд.). Cambridge University Press. стр. 233. Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u
- ^ Salaam Knowledge
- ^ Answering-Ansar.org :: Fadak; The property of Fatima al-Zahra [as] Archived 2007-01-25 at the Wayback Machine
- ^ а б Gholamali Haddad Adel; Mohammad Jafar Elmi; Hassan Taromi-Rad (31 January 2013). Historians of the Islamic World: Selected Entries from Encyclopaedia of the World of Islam. EWI Press. ISBN 978-1-908433-12-1. str. 2–.
- ^ Bosworth, C. E. "BALĀḎORĪ". ENCYCLOPÆDIA IRANICA. Retrieved 22 November 2016.
- ^ Saunders, J.J. (2006). A history of Medieval Islam (Reprint. ed.). London [u.a.]: Routledge. ISBN 978-0-415-05914-5. str. 58. "Baladhuri was probably of Persian origin: he lived and wrote in Baghdad, and died in 892."
- ^ Bos, Gerrit: " 'Baladhur' (Marking-Nut): A Popular Medieval Drug for Strengthening Memory", Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London, Vol. 59, No. 2 (1996), pp. 229-236 (full-text via JSTOR; article's first page available for all)
- ^ "Balādhurī, al-." Encyclopædia Britannica 2006.
- ^ „Baladhuri, Ahmad ibn Yahya al- - Oxford Islamic Studies Online”. Arhivirano iz originala 15. 09. 2014. g. Pristupljeno 20. 12. 2019.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Al-Balādhurī, britannica.com
- Al-Balādhurī, Aḥmad ibn Yaḥyā (1957). Futūḥ al-Buldān. Beirut: Dār al-Nashr li-al-Jāmi‘īyīn.
- Al-Balādhurī (1916). The Origins of the Islamic State: Translation with Annotations Geographic and Historic Notes of the Kitāb Futūḥ al-Buldān of al-Imâm abu-l'Abbâs Aḥmad ibn-Jâbir al-Balâdhuri. 1. Prevod: Philip Khuri Hitti. New York: Columbia University Press.
- Al-Baladhuri (1924). The Origins Of The Islamic State. 2. Prevod: Francis Clark Murgotten. New York: Columbia University Press.