Eufrosina Kastamonitisa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eufrosina Kastamonitisa je bila vizantijska plemkinja iz porodice Kastamonita, supruga Andronika Duke Anđela (rođaka vladajuće dinastije Komnina) i majka dva buduća vizantijska cara iz porodice Anđela: Isaka II Anđela i Aleksija III Anđela.

Za vreme vladavine cara Manojla I Komnina[uredi | uredi izvor]

Eufrosina i Andronik su se venčali 1150.[1] Zajedno su imali osmoro dece, šest sinova i dve ćerke.[2] Međutim, 1179/80. Andronik je pokušao da poništi svoj zakonski brak sa Eufrosinom, kako bi se oženio drugom ženom u koju se zaljubio. Andronikovi bračni planovi su propali zahvaljujući intervenciji cara Manojla I Komnina u korist Eufrosine. Crkveni sinod od koga je zatraženo da reši ovo pitanje takođe je odlučio u korist Eufrosine.[3]

Za vreme vladavine cara Andronika I Komnina[uredi | uredi izvor]

Za vreme vladavine cara Andronika I Komnina, članovi njene porodice su se pobunili protiv cara Andronika I, ali je zavera otkrivena. Dok je većinu zaverenika car uhvatio i oslepio, Andronik i njegovi sinovi su uspeli da pobegnu brodom.[4][5]

Godine 1185. pobunio se i njen sin Isak i zatvorio se zajedno sa drugima iza čvrstih zidina grada Nikeje u Maloj Aziji. Da bi slomio moral opkoljenog, car Andronik I je doveo Eufrosinu iz Carigrada i stavio je na vrh ovna. Nikita Honijat napominje da je bilo gotovo čudo što nije umrla od terora ove akcije. Ipak, branioci su nastavili da šalju projektile na Andronikove ljude, ali su bili veoma oprezni da ne povrede Eufrosinino otkriveno telo. Nikejci su na kraju spalili Andronikove opsadne mašine, spasili Eufrosinu i izvukli je užetom u grad na bezbedno.[6]

Za vreme vladavine cara Isaka II Anđela[uredi | uredi izvor]

Eufrosina je poticala iz porodice birokrata koja je pomogla njenom sinu Isaku da uspostavi svoju vlast[7] nakon pada sa vlasti cara Andronika I Komnina 1185. godine zahvaljujući pobuni naroda Carigrada. Teodor Kastamonit, njen brat, postao je svemoćni Isakov glavni ministar.

Eufrosina je imala sreću da svog sina vidi kao cara godinu dana. Godine 1186. pratila je svog sina cara Isaka II u njegovom pohodu protiv guvernera Dirahija koji se pobunio protiv cara. Car je opseo i upao u grad, ali je Eufrosina umrla pri povratku u Carigrad.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Varzos 1984, str. 657
  2. ^ Varzos 1984, str. 661–662
  3. ^ Varzos 1984, str. 658
  4. ^ Varzos 1984, str. 659
  5. ^ Magoulias 1984, str. 148
  6. ^ Magoulias 1984, str. 156–157
  7. ^ Brand 1968, str. 78
  8. ^ Varzos 1984, str. 660

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Brand, Charles M. (1968). Byzantium Confronts the West, 1180–1204. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. LCCN 67-20872. OCLC 795121713.
  • Magoulias, Harry J., ed. (1984). O City of Byzantium: Annals of Niketas Choniatēs. Detroit: Wayne State University Press. ISBN 978-0-8143-1764-8.
  • Varzos, Konstantinos (1984). Η Γενεαλογία των Κομνηνών [The Genealogy of the Komnenoi] (PDF) (in Greek). Vol. A. Thessaloniki: Centre for Byzantine Studies, University of Thessaloniki. OCLC 834784634.