Pređi na sadržaj

Efimija Svehvalna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveta velikomučenica Efimija

Sveta velikomučenica Efimija, poznata još i kao Efimija Halkidonska i Efimija Svehvalna, ranohrišćanska je mučenica i svetiteljka iz IV veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u gradu Halkidonu u Bitiniji, blizu Carigrada. Aktivno je učestvovala u borbi za očuvanje pravoslavlja od monofizitske jeresi.

Postradala je za vreme progona hrišćana od strane cara Dioklecijana, 16. septembra, kada se i praznuje njen spomen. Dana 11. septembra se spominje čudo njenih časnih moštiju, projavljeno za vreme Četvrtog vaseljenskog sabora svetih otaca u Halkidonu 451. godine. Tim čudom bi javljeno i potvrđeno pravoslavno ispovedanje vere.

Telo Svete Eufimije, sahranili su po predanju, njeni roditelji u blizini Halkidona. Kasnije, na mestu gde je sahranjena sagrađen je hrišćanski hram, u kome je 451. godine održan u Četvrti vaseljenski sabor. Tokom vladavine Teodosija I njene mošti premeštene su u Aleksandriju, a zatim opet vraćene u Halkidon.

Godine 617. nakon što je Halkidon pao pod vlast Persijanaca njene mošti su preseljene u Carigrad. Tokom perioda ikonoborstva za vreme vladavine Konstantina V Kopronima mošti Svete Eufemije su bačene u more, ali su kasnije po predanju crkve, ponovo otkrivene u blizini obale Limasol, gde su se tajno čuvale u lokalnoj crkvi. Kada je tron Vizantijskog carstva došla carica Irina mošti Svete Eufemije svečano su vraćene u Carigrad. Danas, se one čuvaju u Hramu Svetog Georgija, u kompleksu Carigradske patrijaršije.

Pravoslavna crkva proslavlja Svetu Efimiju 11. jula i 16. septembra po julijanskom kalendaru.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.