Pređi na sadržaj

Zajednica za učenje na daljinu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zajednica za učenje na daljinu je javno ili privatno odredište na Internetu koje se bavi potrebama učenja svojih članova tako što omogućava vršnjačko učenje. Kroz društveno umrežavanje i komunikaciju posredovanu računarom ili korišćenje datagogija dok ljudi rade kao zajednica kako bi postigli zajednički cilj učenja.[1] Vlasnik zajednice može predložiti ciljeve učenja ili oni mogu proizići iz diskusija između učesnika koji odražavaju lične interese. U zajednici za učenje na daljinu ljudi dele znanje putem sinhrone ili asinhrone tekstualne diskusije, audio, video ili drugih medija podržanih Internetom.[1] Prema Etjen Vengeru, zajednice za učenje na daljinu su okruženja pogodna za zajedničku praksu.[2]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Zajednica za učenje na daljinu se deli na zajednice za elektronsko učenje koje predstavlja grupe koje komuniciraju i povezuju se isključivo putem tehnologije i zajednice za kombinovano učenje koje predstavljaju grupe koje koriste sastanke uživo, kao i sastanke na mreži. Zajednice koje su usmerene na onlajn učenja se određuju kao zasnovane na znanju, praksi i zadacima dok se zajednice za učenje na daljinu fokusiraju na lične aspekte, procese ili tehnologiju. Oni mogu da koriste tehnologiju i alate u mnogim kategorijama:[1]

  • sinhroni – razmena trenutnih poruka ili veb sajtova za mobilne aplikacije
  • asinhroni – forumi i oglasne table
  • blogovi
  • saradnički – viki
  • socijalne mreže
  • onlajn univerziteti
  • veštine i platforme za razmenu jezika

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „What is an Online Learning Community? - Teachfloor Blog”. www.teachfloor.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-24. 
  2. ^ Wenger, Etienne (1998). Communities of Practice: Learning, Meaning, and Identity. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-66363-2. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]