Pređi na sadržaj

Zemunska brda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zemunska brda na slici iz 19. veka
(gledano zdesna: Gardoš, Ćukovac, Kalvarija)

Zemununska brda su tri lesna brega, Gardoš, Ćukovac i Kalvarija, koja geografski pripadaju sremskoj zaravni, i jugoistočnom delu Srema, na desnoj obali Dunava, nedaleko od ušća Save. Ona svojim izgledom i nadmorskom visinom od 116 m odskaču od ostalog prostora. Iako su u sastavu Beograda i Novog Beograda na ovoj stranici biće prikazane kao posebne predeone celine, na kojima je začeto prvo naselje Zemuna još u praistoriji.[1]

Teorija nastanka Zemunskih brda[uredi | uredi izvor]

Les se na ovim prostorima nagomilao tokom Ledenog doba kada su velike reke prenosile finozrni materijal nastao glacijalnom erozijom i fizičkim razoravanjem geoloških naslaga, uglavnom u planinskim predelima. Nošena vetrom, ova lesna prašina je formirana deponovananjem debele naslage lesa, tokom proces koji je trajao hiljadama godina.

Deo deponovanih lesnih naslaga koje su stvorile Zemunska brda
Lesni breg Kalvarija
Lesni breg Ćukovac (sa ulazima u lagume)
Lesni breg Gardoš

Značaj[uredi | uredi izvor]

Lesni bregovi ili brda Zemuna kako ih mnogi nazivaju, su izuzetno vredno prirodno dobro, s obzirom da se na ovim profilima jasno vide tragovi postanka zemlje u poslednjih milion godina. U tom smislu proučavanje geomorfologije lesnih naslaga je veoma zahvalno jer je u njima „zapisana” celokupna fosilna istorija Zemuna, koja je naučnicima dala dragocene informacije o prošlosti ovog grada, jer je les kao geomorfološki sediment sa fosilnim naslagama taj uz čiju pomoć je bila moguća rekonstrukcija prilika koje su vladale tokom njegovog akumuliranja.

Naslage Sremskog lesa u okolini Zemuna pokazuju da se paleoekološko (praistorijsko) okruženje ovog prostora menjalo u rasponu od tundre do travnate i šumovite stepe. Da je snažna stopa akumulacija lesne prašine i skoro neporemećena smena lesnih i paleozemljišnih horizonata koji se sreću u presecima i odsecima sva tri zemunska lesna brega predstavljaju prirodni raritet i u globalnom smislu i dalje privlače pažnju istraživača iz celog sveta.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Zemunska lesna brda razmešten na desnoj obali Dunava, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav, u celini imaju obeležje nizije. Kao deo velike prirodne celine – Panonske nizije, sa panonskim prirodnim obeležjima. Malo koja tačka zemunskih brda prelazi visinu od 120 m nadmorske visine.

Prostor zemunske opštine sastoji se od tri aluvijalne ravni stepenasto poređanih: aluvijalne ravni Dunava, nešto više lesne terase, još višeg lesnog odseka i najviše lesne zaravni. Lesni odseci su nastali bočnom erozijom Dunava i Save mestimično raščlanjeni terasma i surducima. Lesna zaravan ima najveće prostranstvo s obzirom da zauzima teritoriju opštine Zemun od gornjih delova grada do granica sa susednim sremskim opštinama.

Zemunska brda[uredi | uredi izvor]

Naziv Slika Položaj Opis
Gardoš Gardoš koji se skoro vertikalno uzdiže iznad desna obale Dunava, u obliku polumeseca i nastavlja se brdom Ćukovac Gardoš je pre svega poznat po tom što je na njemu, osnovana jedna od prvih naseobina a kasnije i tvrđava oko koje se formiralo stambeno naselje „Gardoš”, poznato po svojim kratkim i uskim ulicama i stepeništima i groblju.[2] U podzemlju brda nalazi se mreža podzemnih laguma, koja datira iz perioda austrijske vladavine u Zemunu. Ovi lagumi povezuju Ćukovac, Muhar i Gardoš. Brdu Gardoš danas preti opasnost od klizišta prouzrokovanih neadekvatnom gradnjom, nepostojanjem kanalizacije i lagumima koji su ispod njega iskopani a koji se danas nenamenski koriste što povećava nestabilnost ionako rastresitog lesnog terena.
Ćukovac Ćukovac se nalazi između dva lesna brega, Gardoša, koji se prostire ka severu, i Kalvarija, koja se prostire ka jugu, stvarajući brdovite formacije u obliku polumeseca Brdo je dobilo ime po ptici Ćuk, verovatno zato, što se ova ptica gnezdila u ovom glinovitom brdu na kome se danas nalazi istoimeno naselje. U podzemlju brda nalazi se mreža podzemnih laguma, koja datira iz perioda austrijske vladavine u Zemunu. Ovi lagumi povezuju Ćukovac, Muhar i Gardoš. Nakon Drugog svetskog rata, stanovnici su počeli da grade Ćukovac, potpuno nesvesni laguma koji se nalaze ispod brda i koji pokrivaju površinu od 450 m². Kako u to vreme nije postojao kanalizacioni sistem, oni su izgradili septičke jame i sakupljali kišnicu, što je decenijama kasnije zemljište pretvorilo u mokro. Na kraju su zidovi i kuće postale nestabilne, i mnoge fasade i zidovi su se urušavali. 1988. godine, gradske vlasti su konačno intervenisale, jer su kuće u tri ulice počele da tonu. Bušene su rupe da bi se površina povezala sa najvećim lagumiom. Kroz 23 bušotine su sipane velike količine betona u lagum, koji je tom prilikom uništen. Lagum su punili betonom sve dok površina tla nije postala stabilna.
Kalvarija Kalvarija se prostire na severoistok do Gardoša, a na jugozapad do Bežanijske kose Kalvarija je dobila naziv po katoličkom „križnom putu“ koji je tu stajao od kraja 18. veka do posle Drugog svetskog rata. U međuratnom periodu na Kalvariji je bilo dosta vinograda, vila i letnjikovaca bogatijih Zemunaca, jer je ovaj deo grada smatran krajnjom periferijom. Tek posle Drugog svetskog rata plato Kalvarije se gusto urbanizuje i ulazi potpuno u sklop Zemuna koji se sve brže širi, zbog svoje lepote i velelepnih privatnih kuća nazvano je Zemunsko Dedinje.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćorović, Lj. (2004): Vodič kroz Beograd. Kreativni centar, Beograd.
  2. ^ M. Dabižić, Zemunsko groblje na bregu Gardoš, GTB, knj. XXIII, 1976. (dalje Zemunsko groblje), 59–81.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zemun od najstarijih vremena do danas objavljeno (2004 g.) autor dr. Petar Marković
  • Zemun da(v)našnji (2010 g.) autor Branko Najhold

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]