Zengi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zengi
Lični podaci
Datum rođenja1087
Mesto rođenjaAlep,
Datum smrti14. septembar 1146.(1146-09-14) (60/61 god.)
Mesto smrtiDamask,
Porodica
PotomstvoNur ad Din, Saif ad-Din Gazi I, Qutb ad-Din Mawdud
RoditeljiAq Sunqur al-Hajib
DinastijaZengidi

Imad ad-Din Zengi (oko 1085—14. septembar 1146) bio je turski atabeg, gospodar Mosula, Alepa, Hama i Edese i osnivač dinastije Zengida koja je po njemu dobila ime.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Zengi je pripadao veoma bogatoj aristokratskoj porodici koja je imala svoje posede gotovo po celom muslimanskom istoku. Njegov otac Aksongor zvani „Beli Soko“ je još 1094. godine bio imenovan guvernerom Alepa od strane Malik Šaha. Tutuš, brat Malik Šaha, ubio je Aksongora i preuzeo vlast. Zengi se sklonio u Mosul gde je jedno vreme vršio funkciju atabega. Već tada su o njemu pričane bajke. Kada je 1126. godine Zengi razbio pobunjeničke trupe al Mustaršida, sultan Mahmud ga je nagradio Irakom (guverner Bagdada). Nakon pogibije Bursugija, Zengi postaje vladar Mosula i Alepa. Po Evropi su dugo ispredane priče da je Zengijeva majka Ida od Austrije, učesnica krstaškog pohoda iz 1101. godine u sastavu armije Viljema IX od Akvitanije, mada je to malo verovatno.

Sukobi sa krstašima[uredi | uredi izvor]

Situacija se iskomplikovala za krstaše dolaskom Boemunda II i njegovim zahtevima za povraćaj kneževine Antiohije. Zengiju su ti sukobi omogućili da osvaja krstaške gradove, jedan po jedan. Međutim, njegovi ratovi protiv krstaša prekinuti su ratovima sa lokalnim muslimanskim vladarima. Taj period mira trajaće od 1130. do 1135. godine, sve dok Zengi nije potpuno porazio armiju kalifa Mustaršida.

Od 1135. godine Zengi ponovo počinje napad na krstaše i to na Jerusalimsku kraljevinu. Fulk I umalo nije poginuo u bici kod Montferana 1137. godine. Krajem 1143. godine Zengi napada grofoviju Edesu pod Žoscelinom II i osvaja grad Edesu.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Dalje pohode sprečila je iznenadna Zengijeva smrt 1146. godine. Ubio ga je sluga koga je Zengi uhvatio kako pije iz njegovog pehara i zakleo mu se da će ga teško kazniti. Da bi se spasao, sluga je na spavanju ubio Zengija nožem. Nasledila su ga dva sina: Nur ad Din (Alepo) i Saif ad-Din (Mosul).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]