Zidarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zidar koji polaže malter na gotov blok pre postavljanja sledećeg bloka

Zidarstvo predstavlja izgradnju građevina od pojedinačnih jedinica koje se često postavljaju i vežu malterom; pojam zidanje može se odnositi i na same jedinice. Uobičajeni materijali zidane konstrukcije su cigla, građevinski kamen poput mermera, granita i krečnjaka, livenog kamena, betonskog bloka, staklenog bloka i ćerpiča. Zidarstvo je uglavnom visoko izdržljiv oblik gradnje. Međutim, upotrebljeni materijali, kvalitet maltera i izrada, kao i obrazac sklapanja jedinica mogu značajno uticati na trajnost celokupne zidane konstrukcije.

Cigla[uredi | uredi izvor]

Zid od cigle

Zid od cigle je napravljen od dva ili više slojeva cigle sa jedinicama koje se kreću horizontalno (zvane noseće cigle) povezane zajedno sa ciglama koje se kreću poprečno u odnosu na zid (tzv. čeone cigle). Svaki red cigli je poznat kao kurs. Obrazac korišćenih čeonih i nosećih cili dovodi do različitih 'veza' kao što je zajednička veza (sa svakim šestim kursom sastavljenim od zaglavlja), engleska veza i flamanska veza (sa naizmeničnom kockom za nosila i zaglavlje prisutnim na svakom kursu). Veze se mogu razlikovati po snazi i izolacionoj sposobnosti. Vertikalno raspoređene veze imaju tendenciju da budu nešto jače i manje sklone većem pucanju od veze bez poretka.

Betonski blok[uredi | uredi izvor]

Betonske zidne jedinice (CMU) ili blokovi u zidu podruma pre zatrpavanja.

Blokovi od sinder betona (sinder blokovi ili breezeblocks), običnog betona (betonski blokovi) ili šupljih pločica su generalno poznati kao jedinice za betonsko zidanje (CMU). Obično su mnogo veće od običnih cigli i stoga se mnogo brže postavljaju za zid date veličine. Štaviše, blokovi od šljunka i betona obično imaju mnogo nižu stopu apsorpcije vode od cigle. Često se koriste kao strukturalno jezgro za zidanje od furniranih cigala ili se koriste samostalno za zidove fabrika, garaža i drugih zgrada u industrijskom stilu gde je takav izgled prihvatljiv ili poželjan. Takvi blokovi često dobijaju štukaturnu površinu za dekoraciju. Cement za površinsko vezivanje, koji sadrži sintetička vlakna za ojačanje, ponekad se koristi u ovoj primeni i može dati dodatnu čvrstoću zidu bloka. Površinski vezivni cement je često prethodno obojen i može se farbati, čime se dobija gotova površina nalik štukaturi.

Primarna strukturna prednost betonskih blokova u poređenju sa manjim ciglama na bazi gline je da se CMU zid može ojačati popunjavanjem praznina u bloku betonom sa ili bez čelične armature. Generalno, deo šupljina je namenjen za popunjavanje i ojačanje, posebno na uglovima, krajevima zidova i otvorima, dok se druge praznine ostavljaju prazne. Ovo povećava čvrstoću i stabilnost zida ekonomičnije nego popunjavanje i ojačavanje svih praznina. Tipično, strukture napravljene od CMU-a će imati gornji sloj blokova u zidovima ispunjenim betonom i povezanim čeličnom armaturom kako bi se formirala spojna greda. Spojne grede su često zahtev savremenih građevinskih propisa i kontrola. Druga vrsta čelične armature koja se naziva merdevinasta armatura takođe se može ugraditi u horizontalne malterne spojeve zidova betonskih blokova. Uvođenje čelične armature generalno dovodi do toga da CMU zid ima mnogo veću bočnu i zateznu čvrstoću od neojačanih zidova.

„Arhitektonsko zidanje je korišćenje standardnih betonskih blokova za zidanje u estetski ugodne betonske zidne jedinice (CMU)“.[1] CMU-ovi se mogu proizvesti da obezbede različite izglede površine. Oni se mogu farbati tokom proizvodnje ili nakon ugradnje. Mogu se podeliti kao deo proizvodnog procesa, dajući blokovima grubo lice koje replicira izgled prirodnog kamena, kao što je smeđi kamen. CMU-ovi takođe mogu biti narezani, rebrasti, peskareni, polirani, prugasti (rabljeni ili brušeni), uključiti ukrasne agregate, dozvoliti im da se slegnu na kontrolisan način tokom očvršćavanja ili uključiti nekoliko od ovih tehnika u svoju proizvodnju da bi se obezbedio dekorativni izgled.[2]

„Glazirane betonske zidne jedinice se proizvode vezivanjem trajne obojene obloge (obično sastavljene od poliesterskih smola, silicijumskog peska i raznih drugih hemikalija) na betonsku zidanu jedinicu, obezbeđujući glatku nepropusnu površinu.”[3]

Pasivna zaštita od požara (PFP)[uredi | uredi izvor]

Zidani zidovi imaju endotermno dejstvo svojih hidrata, kao u hemijskoj vezinoj vodi, nevezanoj vlagi iz betonskog bloka i izlivenom betonu ako su šuplja jezgra unutrašnjeg bloka ispunjena. Zidani materijal može da izdrži temperaturu do 1000 °F i može da se izdrži direktno izlaganje vatri do 4 sata. Pored toga, betonski zidovi održavaju vatru u prostoriji u kojoj je nastala 93% vremena. Iz tih razloga, betonske i zidne jedinice imaju najvišu klasifikaciju indeksa širenja plamena, klasu A.[4]

Mašinsko modelovanje zidanih konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Poređenje (koristeći transmisionu fotoelastičnost) između difuzije napona u elastičnom telu (levo) i modela zida (desno). Visoko lokalizovana perkolacija stresa je vidljiva sa desne strane.

Sa stanovišta modelovanja materijala, zidarski materijal je poseban materijal ekstremnih mehaničkih svojstava (sa veoma visokim odnosom čvrstoće na pritisak i na zatezanje), tako da primenjena opterećenja ne difunduju kao u elastičnim telima, već teže da se perkoliraju duž linija visoke krutosti.[5][6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ARCHITECTURAL CONCRETE MASONRY UNITS”. NCMA (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 2020-06-21. g. Pristupljeno 2020-06-18. 
  2. ^ „Ground Face Units (Burnished, Honed)”. Arhivirano iz originala 2009-05-21. g. Pristupljeno 2009-11-21. 
  3. ^ „Glazed (Prefaced) Units”. Arhivirano iz originala 2009-05-21. g. Pristupljeno 2009-11-21. 
  4. ^ Allen, Edward; Rand, Patrick (2016). Architectural Detailing: Function, Constructibility, Aesthetics (3rd izd.). Hoboken, NJ: Wiley. str. 137. ISBN 9781118881996. Pristupljeno 18. 10. 2022. 
  5. ^ „Davide Bigoni”. www.ing.unitn.it. Solid and Structural Mechanics Group – University of Trento. Arhivirano iz originala 2020-08-18. g. Pristupljeno 2011-11-27. 
  6. ^ „video”. Arhivirano iz originala 2012-05-01. g. Pristupljeno 2011-11-27. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]