Зракасти боричар
| Zrakasti boričar | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | S. collinitus
|
| Binomno ime | |
| Suillus collinitus | |
| Varijeteti | |
|
S. collinitus var. aureus Huijsman | |
| Sinonimi | |
| |
Zrakasti boričar (Suillus collintus) je jestiva gljiva . Koja zavisi od bora.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk je od 7-14 centimetara, vrlo sluzav, suh blistav i lepljiv, jastučasto udubljen i izvrnut negore u obliku tanjira, sa zrakasto uraslim tamnim dlačicama u kožici, vrlo finim, koje je snopovima daju osećaj mramoriranosti. Kožica debela, većinom malo strši od ivice. Iako vrlo lepljiva, nije glatka, nego sitno naborana. Po bojama vrlo varijabilan, uglavnom mlad žućkast, pa žutosmeđ, maslinastosmeđ i gasito sivosmeđ. Odrasli su većinom boje mahagonija ili čokolade, nalik na S. luteus, često imaju i karmin dašak, a uz ivicu i u jamicama i roze delove. Na pokrivenoj površini mohom su smeđecrveni, gotovo bakarnoružičastooker, dok su na otvorenom često sasvim žutomaslinaste, pa sa tamnijim urasalim nitima podsećaju na Tricholomu sejunctum. Jedan primerak može biti na temenu boje pečene gline, uokolo zagasitooker, drugi sivomaslinast, uz ivicu gotovo sasvim crven.[1]
Cjevčice[uredi | uredi izvor]
Silazne, dosta nisko, često sa upadljivim usekom nkon kojeg se dalje spuštaju, do 1 centimetar duge, žute pa i žutomaslinaste. Dugo ostaju takve, na kraju su maslinastosmeđe.[1]
Pore[uredi | uredi izvor]
Uz stručak xerocomoidne, izdubljene, duže od 1,5 milimetara i više od 0,75 centimetara široke, vrlo mlade nijanse gorčice, zatim zelenkastožute. I u stvarnosi jedva posmeđene na toj osnovi. Tamo gde cevčice prestaju silaziti, nastavljaju pore mrežasto spojene do 1 centimetar niže. Gotovo su poput listića zrakasto poređane.[1]
Boja[uredi | uredi izvor]
Svetlosmeđeriđa, boje srneće dlake.
Granule[uredi | uredi izvor]
Po stručku u obliku crnih ili tamnosmeđih vrlo sitnih i retkih tačkica, ali ponekad i gušće, pa i crtkasto izdužene. U samom vrhu su žute, odnosno svetlosmeđe.[1]
Stručak[uredi | uredi izvor]
Od 5,5-8,5/1,6-3,2 centimetra pri vrhu, nadole postepeno uži kao našiljen kolac. Ponekad u gornjem delu izrazitije uzdužno rebrast, i ta su rebra tamnija, tako da se stvara vrlo izdzbljena i proređena mrežica. Pri vrhu zlatnožut, ponekad i plameno, nadole sve tamnije žut sa primesom smeđih tonova, u donjoj polovici i ružičastokarminsmeđ, a pri dnu, sve do 2 centimetra visine, ružičast. Dosta tvrd, često vijugav. Bazalni micelij roze.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
U gornjoj kori stručka i iznad cevčica žuto, u jezgri belo, u dnu stručka, kao i spolja, roze. Ležanjem intenzivno požut u limun ili maslinastožutu nijansu, a cevčice ga mrljaju cinoberrozom. Miris na S. granulatus, ukus malo kupi usta.[1]
Hemijske reakcije[uredi | uredi izvor]
KOH u mesu trenutno lila sa roze okvirom, pa plavolila i sivolila, dok roze uokolo ostaje. Na kožici zagasitokarminsmeđe, na cevčicama takođe, u donjoj polovini stručka smeđe.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore 7-10/3,5-4,5 mi. Cystide retke.
Stanište[uredi | uredi izvor]
Čini se da ne zavisi toliko od klime nego o svojem partneru, boru. Dosad se smatralo da je pratilac jednog običnog bora, Pinus silvestrip, i to u alpskom područiju, pa i tamo je redak. Međutim, kod nas je to česta gljiva, posebno u južnojadranskom priobalnom područiju, i tu ponekad masovna uz crni bor i minjiku (Pinus nigra i heldreichii), ali ne predstavlja retkost ni uz alepski bor (P. halepensis). Što dalje na sever, te se više nalazi u blizini mora i po ostrvima. Posebno bogati lokaliteti su: Lestva kod Trebinja (crni bor), Orjen i Prokletije (kraj munjake), Korčula (kraj alepskog i dalmatinskog bora), pa i kraj primorsakog (pinastera). Na Orjenu sam 22. septembar 1981. našao pet primeraka u itoj bukovoj sastojini, što se naprosto protivi svim zakonitostima.[1]
Doba[uredi | uredi izvor]
Ako je ljeto kišno, što se u svoje vreme sve više događa, već od VII, inače IX-XII mjesec.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Vrlo dobar za onoga ko voli malo oporasta jelo. Sprema se kao ovčara.
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Klobuk mu, kao i stručak u nekim nijansama može podesćati na obalski boričar, Suillus littoralis, u nekim na limunac, S. alboflocculosus. Sličnosti sa drugim boričarima je još veća kad i oni imaju rozi micelij. Od svih boričara najlakše ga je izlučiti po cjevčicama sa zelenom ili maslinastom nijanso, kao i po zrakoasto poređanim i nepravilnim, lavirintnim, nezatvorenim porama.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zrakasti boričar in Index Fungorum
- YouTube Video describing features
- www.sentieriboschivi.ch Images of S. collinitus var. velatipes