Zupčasta pumpa
Zupčasta pumpa je pumpa koja radi na principu pokretanja zupčanika. Sastoji se od dva zupčanika koja su smeštena u kućištu pumpe. Jedan zupčanik je pogonski, i dobija pogon od pogonskog uređaja (najčešće elektromotor), a drugi zupčanik je pogonjen. Zupčanici su međusobno spregnuti, te se okreću zavisno jedan o drugom. Razmak između kućišta i vrha ozubljenja je dovoljno veliko da se zupčanici nesmetano okreću u kućištu, da bi se sprečilo strujanje tečnosti između kućišta i ozubljenja. Ovo je jedna od najčešće upotrebljavanih izvedbi pumpi, koja ima vrlo široku primenu, posebno pri prebacivanju viskoznijih tečnosti.
Princip rada[uredi | uredi izvor]
Pretpostavimo da je na slici desno plavi zupčanik pogonski. Pogonski uređaj ga vrti u smeru kazaljke na satu. svojim okretanjem on vrti ljubičasti, pogonski zupčanik u obrnutom smeru, tj. obrnuto od kazaljke na satu. Ukoliko se u prostoru na levoj strani nalazi neka tečnost ona će ući i u prostor između kućišta i zupčanika. Svojim okretanjem, zupčanici će prebaciti tu količinu tekućine na drugu stranu, odakle se neće moći vratiti,jer su zupčanici u spregu u sredini i tečnost tuda neće moći prolaziti. Na levoj strani će usled oduzimanja tečnosti nastati potpritisak, a na desnoj strani pumpe nadpritisak.
Vrste zupčastih pumpi[uredi | uredi izvor]
Uopšteno govoreći, postoje dva glavna tipa zupčastih pumpi, oba prikazana na slikama, a to su:
- - Pumpa s spoljnim ozubljenjem
- - Pumpa s unutrašnjim ozubljenjem
Prvi tip pumpe ima spoljno ozubljenje na oba zupčanika, a kod drugog tipa, jedan ima spoljno, a drugi unutrašnje ozubljenje. Osim po izvedbi, ova dva tipa se razlikuju i po količini fluida za koju se izvode. Tip zupčaste pumpe s spoljnim ozubljenjem se izvodi za sve količine fluida i sve brzine obrtanja, od najmanje, do najveće, dok se pumpa s unutrašnjim ozubljenjem izvodi samo za manje količine i manji broj okretaja.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Zupčaste pumpe uopšte odlikuje jednostavnost izvedbe i pouzdanost u radu. Zbog malog broja delova nisu podložne kvarovima, osim u slučajevima kada služe za crpljenje medija sa abrazivnim nečistoćama. U tom slučaju, može doći do trošenja kućišta i/ili zupčanika, te povećanja zazora između njih. To dovodi do smanjenja kapaciteta pumpe, te, na kraju, i do prestanka rada. Zbog tog razloga, gotovo uvek se na usisnoj strani zupčaste pumpe nalazi ugrađen filter.
Relativno su malih dimenzija, samousisne su, mogu raditi na raznim okretajima i sa raznim medijima, imaju znatnu visinu dometa (do 500 m). Najveća primena ovih pumpi je za crpljenje raznih viskoznijih tečnosti kao što je nafta, razne vrste ulja,...Dotok im je kontinuiran i ravnomjeran pa se često upotrebljavaju kao pumpe ulja kod motora s unutrašnjim sagorevanjem.
Materijal za zupčanike je čelik za cementiranje, a za kućište Sivo gvožđe, te razne legure.
Takođe pogledajte[uredi | uredi izvor]