Pređi na sadržaj

Ibrahim-paša od Egipta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ibrahim-paša

Ibrahim-paša od Egipta (1789 − 10. novembar 1848) je bio sin Muhamed Alija Egipatskog i egipatski vojskovođa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1789. godine u Drami kao sin Muhamed Alija, osmanskog vojskovođe albanskog porekla. Njegov otac je postao namesnik Egipatskog ejaleta 1805. godine. Godine 1813. vladao je Gornjim Egiptom i Sudanom u odsustvu svoga oca koji se u Arabiji borio protiv dinastije Saud. Tri godine kasnije, Ibrahim postaje komandant egipatskih snaga u Arabiji. Do kraja 1818. godine, Ibrahim je potpuno porazio saudijske vođe i prisilio ih na predaju. Godine 1821. izbija ustanak u Grčkoj. Mahmud II, osmanski sultan, postavlja Muhamed Alija za valiju Moreje. Vojska Ibrahim-paše učestvovala je na strani Osmanlija i imala uspeha protiv ustanika. Međutim, surovo ophođenje Ibrahim-paše prema lokalnom stanovništvu izazvalo je zgražavanje u Evropi i pomorske intervencije Velike Britanije, Rusije i Francuske koje Ibrahimu nanose poraz kod Navarina (20. oktobra 1827). Sledeće godine Ibrahim napušta Moreju. Nekoliko godina kasnije izbija rat između Osmanskog carstva i Egipatskog ejaleta jer je sultan Mahmud odbio da ispuni obećanja data Muhamed Aliju u zamenu za njegovu pomoć u gušenju grčkog ustanka. Ibrahim-paša je osvojio Akru i Damask, a kod Kitahije decembra 1821. godine nanosi veliki poraz osmanskoj vojsci. Intervencija Rusije sprečila je Ibrahima da zauzme sam Istanbul. Sirija je pala u ruke Egipćana. Osmanlije 1838. godine obnavljaju ratne operacije protiv Egipta. U bici kod Neziba, Ibrahim nanosi potpuni poraz turskoj vojsci. Intervencija velikih sila (Britanija i Austrija) dovela je do završetka rata. Egipćani gube Siriju. Ibrahim-paša je ostatak života proveo u miru, a nekoliko meseci 1848. godine kao regent vladao umesto oca. Umro je 10. novembra iste godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vojna enciklopedija, tom 3, Beograd 1971. godina, 2. izdanje
  • Istorija srednjeg istoka, Masimo Kampanini, Klio, 2001. godina