Pređi na sadržaj

Izalučni basen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izalučni basen u domenu japanskog ostrvskog luka

Izalučni basen je submarinski basen vezan za vulkanske lukove i subdukcione zone. Nalaze se na nekim konvergentnim granicama tektonskih ploča, u današnje vreme koncentrisanim uglavnom u zapadnom delu Tihog okeana. Najveći broj ovih basena rezultat je tenzije uzrokovane povlačenjem okeanskog rova i kolapsa graničnog dela tektonske ploče. Postojanje izalučnih basena nije bilo predviđeno teorijom tektonike ploča, ali su oni konzistentni sa modelom kako Zemlja gubi toplotu.

Karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Izalučni baseni su obično veoma dugački (nekoliko stotina do nekoliko hiljada kilometara) i veoma uski (nekoliko stotina kilometara). Ograničena širina izalučnih basena verovatno je posledica toga što magmatska aktivnost zavisi od vode i indukovane konvekcije unutar mantla, a oba su koncentrisana veoma blizu subdukcione zone. Brzine širenja variraju od nekoliko centimetara za godinu dana, do čak 15 centimetara godišnje. U ovim grebenima stvaraju se bazalti veoma slični bazaltima koji nastaju na srednjookeanskim grebenima; glavna razlika je u tome što su bazalti iz izalučnih basena često vrlo bogati magmatskom vodom, dok su bazalti srednjookeanskih grebena veoma suvi. Veliki sadržaj vode u bazaltima izalučnih grebena posledica je toga što voda direktno dolazi u kontakt sa magmom, u toku procesa subdukcije. Dodatni izvor vode mogao bi biti eklogitizacija amfibola i mikašista unutar subdukujuće ploče.

Formiranje i sedimentacija

[uredi | uredi izvor]

Smatra se da izalučni baseni nastaju kao posledica procesa povlačenja dubokomorskog rova (trench rollback). Ovaj termin opisuje relativno kretanje subdukcione zone unazad u odnosu na smer kretanja subdukujuće tektonske ploče. Pošto se zona subdukcije i, sa njom vezan, dubokomorski rov povlače unazad, ploča ispod koje se vrši subdukcija se širi i na taj način istanjuje koru, čime se formira izalučni basen. Sedimentacija u ovom basenu je strogo asimetrična, pri čemu najveći deo sedimenata potiče od aktivnog magmatskog luka, koji se takođe povlači unazad, uporedo sa povlačenjem dubokomorskog rova.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  1. Watson, John. This Dynamic Planet. US Geological Survey. 2004 [1]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]