Irina Nepokojčicka
![]() | Ovom članku je potrebna lektura teksta. To podrazumeva ispravku gramatičkih, pravopisnih i interpunkcijskih grešaka ili tona. |
Irina Nepokojčicka | |
---|---|
Datum rođenja | 1909. |
Mesto rođenja | Rusija |
Datum smrti | 1948. |
Mesto smrti | SFRJ |
Irina Nepokojčicka (Kuzbekovo,14. oktobar 1909 — Sremska Mitrovica, avgust 1948) bila je arhitekta.[1] Zalagala se za uređenje gradskog parka u Sremskoj Mitrovici, koji je za vreme rata bio uništen, gde se u centralnom delu nalazi vodoskok u obliku kamenog cveta. To je jedna od najpozantnijih građevina ovog grada koju je sama isprojektovala.[2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Irina Nepokojčicka rođena je u selu Kuzbekovo u Rusiji 1909. godine.[3] Irinina porodica je pripadala uglednoj ruskoj dvorskoj familiji. Pohađala je poznati petrogradski institut za žensku decu bogatih plemića i visokih činovnika „Smoljni", koji se u talasu izbeglica iz Rusije preseljava u Veliku Kikindu. Posle školovanja vraća se u Sremsku Mitrovicu. Imala je veoma široko obrazovanje, volela je da putuje, peva, slika i glumi. Diplomu inženjera arhitekture stekla je na Univerzitetu Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu na Tehničkom Fakultetu 1937. godine.[1] Preminula je od karcinoma u avgustu 1948. godine.
Projekti[uredi | uredi izvor]
Radila je na projektovanju i izgradnji škola, a jedna od njih je u mestu Vojka, koja je ujedno bila i prva i najveća seoska škola u to vreme. Radila je i na izgradnji puteva, kanalizacione mreže, stambenih zgrada i javnih objekata. Bavila se prikupljanjem građevinskog materijala za dizanje pet spomenika poginulum ruskim armejcima i herojima Narodne oslobodilačke vojske. Po njenom projektu i nadzoru izgrađeno je prvo spomen-obeležje žrtvama fašizma na pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici.[2]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/be/Kameni_cvet%2C_Sremska_Mitrovica_001.jpg/220px-Kameni_cvet%2C_Sremska_Mitrovica_001.jpg)
Kao večiti trag o sebi, Irina je ostavila gradu veliki Kameni cvet u centralnom delu gradskog parka, koji je svečano otvoren 1. maja 1946. godine, a on predstavlja simbol tuge koju je Ruskinja osećala bivajući daleko od rodnog kraja.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Popov, Živko A. Mitrovica, grad i ljudi u vremenu. Sremska Mitrovica : Zavod za zaštitu spomenika kulture, 2011. str. 169—170. ISBN 978-86-906655-7-0.
- ^ a b Drezgić, Olivera. „Arhitekta Irina Nepokojčicka”. Sunčani sat : časopis za nauku, umetnost i kulturu (Sremska Mitrovica : Kulturno-prosvetna zajednica Sremske Mitrovice): 55-63.
- ^ „Fontana Kameni cvet, poklon Ruskinje Sremskoj Mitrovici”. Srbiju volim. Pristupljeno 25. 4. 2023.
- ^ „Srce Sremske Mitrovice: Kameni cvet koji stalno suzi”. Sremske vesti. Arhivirano iz originala 25. 04. 2023. g. Pristupljeno 25. 4. 2023.