Ismail-paša

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ismail-paša

Ismail-paša, poznat i kao Ismail Veliki (31. decembar 1830 − 2. mart 1895) je bio egipatski kediv od 1863. do 1879. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ismail je bio sin Ibrahima-paše Egipatskog i unuk Muhamed Alija, osnivača dinastije Muhamed Ali, koja je upravljala Egiptom od francuske okupacije, formalno pod vrhovnom vlašću Osmanlija. Na egipatskom prestolu Ismail je nasledio Saida Egipatskog, svog strica, koji je nosio titulu valije. Ismail-paša je od osmanskog sultana kupio titulu kediva, koja ga je koštala velike količine novca i udvostručenja poreza sultanu, a donosila je više simbolične nego realne koristi. Na čelo Egipta Ismail je došao 1863. godine. Njegovu vladavinu karakterišu reforme kojima je pokušao da u Egipat uvede moderne evropske tekovine. Egipat je, kao i ostatak Osmanskog carstva, krajem 18. i u 19. veku bila zaostala zemlja koja nije prošla kroz industrijsku revoluciju. Sa druge strane, blizina Sueckog kanala učinila je Egipat interesantnim evropskim monarhijama, pre svega Britaniji, koja je kroz kanal imala najbliži prolaz do Indije. Stoga se Egipat nalazio u sferi engleskih uticaja. Ismail je otvorio vrata stranim uticajima držeći se filozofije koju je objavio 1879. godine: "Moja zemlja više nije u Africi, ona je sada deo Evrope". Međutim, Ismailove reforme imale su slabe rezultate. Spoljna politika Ismaila takođe je bila neuspešna. Između 1874. i 1876. godine vodio je neuspešan rat sa Etiopijom. Spoljnopolitički cilj Ismaila bio je stvaranje carstva koje bi obuhvatalo čitavu dolinu Nila. Kako se u sastavu Etiopije nalazila dolina Plavog Nila, Ismail ga je napao 1874. godine. U Eritreji su vođene dvogodišnje borbe koje su završene potpunim porazom Egipćana. Mirom u Advi okončan je period neprijateljstva tek 1884. godine. Reforme Ismail-paše gurnule su Egipat u ogromne dugove zbog kojih je kedivat postao zavisan od evropskih sila. Nemiri uzrokovani aktivnošću Ahmeda Urabija doveli su do pada Ismaila 26. juna 1879. godine. Sultan Abdulhamid II postavio je Teufika-pašu na njegovo mesto. Ismail je izbegao u Resinu u blizini Napulja, gde je živeo do 1885. godine, kada se na poziv sultana preselio u palatu na Bosforu. Umro je u Istanbulu 1895. godine. Njegovo telo kasnije je spaljeno u Kairu.

Literatura[uredi | uredi izvor]