Испуцали вргањ
Boletus reticulatus | |
---|---|
B. reticulatus | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | B. reticulatus
|
Binomno ime | |
Boletus reticulatus Schaeff. (1763)
| |
Sinonimi | |
|
Ispucali vrganj (lat.Boletus aestivalis) je vrsta iz porodice vrganja (Boletaceae) koja naseljava šume i rubove šuma najvećeg dela Evrope i manjeg dela Azije. Plodonosi od početka leta do kraja jeseni, a najčešće se pojavljuje posle toplih i dana sa visokom koncentracijom vlage u vazduhu. Uglavnom plodonosi na krečnjaku, a najčešće živi u simbiozi sa krestenovima, hrastovima i bukvom. Najviše se može naći na travnatim mestima koja su osunčana poput rubova šume i proplanaka. Često u blizini ove vrste rastu i Russula vesca, Amanita rubescens i A. vaginata. Mikorizna vrsta.
Opis plodnog tela[uredi | uredi izvor]
Šešir kod ove vrste vrganja veličine je 5-15, a retko prelazi i 20 cm u prečniku. U mladosti je manje-više poluloptast, zatim spljošteno jastučast, ali uvek konveksno pravilno zaobljen. Boja šešira varira od bledosivožute preko prljavo bele i boje lešnika. Kožica je suva, uvek dobro raspucala (čini se kao da je razrovana malim kanalićima) i nikad nije sasvim glatka.
Cevčice su sivkasto bele boje, zatim žutozelene, a u starosti zagasite maslinasto zelene boje. Dugačke do 8-30 mm, oko drške naglo i vidno kraće tvoreći tako uzak, ali dubok jarak.
Pore su sitne i okrugle sa belo žutom osnovom. U starijih primeraka gljiva boja pora postaje maslinasto zelena.
Drška je visine 6-12 cm debljine 2-5 cm čvrsta i puna. U početku je trbušasta (debela na sredini), a rastom se zadebljalost spušta niže tako da postaje vrećasta (džakarasta). Istobojna je sa šeširom ili za koju nijansu svetlija.
Meso je debelo i samo u mladosti čvrsto dok je kasnije mekše i sunđerasto. Bele je boje, mirisa karakterističnog za vrganje i slatkastog je ukusa.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore su vretenaste sa jakom suprahilarnom depresijom i boje su meda. Dimenzije 11-14,5 × 3,5-4 μm.
Otisak spora[uredi | uredi izvor]
Otisak spora je svetložutomaslinaste boje.
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Kao i većina vrganja i ova vrsta predstavlja jestivu gljivu. Koristi se pre svega u kuvanim jelima. Šešir gljive nije toliko čvrst kao u drugih vrganja te ga je vremenski potrebno kuvati nešto kraće. Više od 50% suve materije ove gljive čine ugljeni hidrati dok su manjem udelu prisutni i proteini (oko 22%) i masti (oko 3%).
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Po boji šešira najsličnija vrsta ispucalom vrganju je brezov vrganj (lat.Boletus betulicolus). Ipak brezov vrganj ima potpuno glatku kožicu na šeširu sa cilindričnim hifama koje su uže od 6 μm. Pored toga ispucali vrganj nije zabeležen u mikorizi sa brezama stoga prilikom fotografisanja ili sakupljanja treba obratiti pažnju i na neposrednu okolinu.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Uzelac, Branislav (2009). Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Beograd: BGV logic.
- Giuseppe, P. (1997). Atlas gljiva. Zagreb: Prosvjeta.
- Flik, M. (2010). Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Marso.
- Phillips, R. (2006). Mushrooms. London: Macmillan.