Istorija religije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istorija religije odnosi se na pisani zapis o ljudskim religioznim osećanjima, razmišljanjima i idejama. Ovaj period religiozne istorije počinje pronalaskom pisanja pre 5.220 godina (3200. p. n. e.).[1] Praistorija religije uključuje proučavanje verskih verovanja koja su postojala pre pojave pisanih zapisa. Takođe se može proučavati uporedna religijska hronologija kroz vremenski okvir religije. Pisanje je imalo veliku ulogu u standardizaciji verskih tekstova bez obzira na vreme ili lokaciju i olakšavalo pamćenje molitava i božanskih pravila. Mali deo Biblije uključuje poređenje usmenih tekstova koji su se prenosili vekovima.[2]

Koncept "religije" nastao je u 16. i 17. veku,[3][4] uprkos činjenici da drevni sveti tekstovi poput Biblije, Kur'ana i drugih nisu imali reč, pa čak ni pojam religije u izvornim jezicima, a ni narod ili kulture u kojima su napisani ti sveti tekstovi.[5][6]

Reč religija kao što je korišćena u 21. veku nema očigledan pretkolonijalni prevod na neevropske jezike. Antropolog Danijel Dubuison piše da je "ono što je Zapad i istorija religija objektiviziralo pod imenom" religija "... nešto sasvim jedinstveno, što bi moglo biti primereno samo sebi i sopstvenoj istoriji".[7] Istorija interakcije drugih kultura sa "religioznom" kategorijom je, dakle, njihova interakcija sa idejom koja se najpre razvila u Evropi pod uticajem hrišćanstva.[8]  

Istorija studija[uredi | uredi izvor]

Škola verske istorije Religionsgešihtlihe šule (nem. Religionsgeschichtliche Schule, srp. Школа за верску историју), nemačka teološka škola iz kasnog 19. veka, pokrenula je sistematsko proučavanje religije kao društveno - kulturnog fenomena. Prikazala je religiju koja se razvija s ljudskom kulturom, od primitivnog politeizma do etičkog monoteizma.

Nastala je u vreme kada je naučno proučavanje Biblije i crkvene istorije procvetalo u Nemačkoj i drugim mestima. Proučavanje religije je važno: religija i slični koncepti često su oblikovali zakon civilizacije i moralne kodove, društvenu strukturu, umetnost i muziku.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Najraniji arheološki dokazi koje neki tumače kao sugerišuće pojave religioznih ideja datiraju nekoliko stotina hiljada godina unazad, u periodu srednjeg i donjeg paleolita:[9][10][11] neki arheolozi zaključuju da je očigledno namerno sahranjivanje ranih Homo sapiens i neandertalaca, te čak i Homo naledi još pre 300.000 godina dokaz da su religiozne ideje već postojale, ali takva veza je u potpunosti nagađana. Drugi dokazi za koje neki zaključuju da su indikativni za verske ideje uključuju simboličke artefakte sa lokaliteta srednjeg kamenog doba u Africi. Međutim, tumačenje ranih paleolitskih artefakata, s obzirom na to kako se oni odnose na religijske ideje, ostaje kontroverzno. Arheološki dokazi iz novijih perioda su manje kontroverzni. Naučnici generalno tumače brojne artefakte iz gornjeg paleolita (50.000–13.000. p. n. e.) kao religiozne ideje. Primeri ostataka iz gornjeg paleolita koje neki povezuju sa verskim verovanjima uključuju čoveka lava, figurice Venere i složeno ritualno sahranjivanje iz Sungira.

U 19. veku, istraživači su predložili različite teorije o poreklu religije, osporavajući ranije tvrdnje o ureligiji nalik hrišćanstvu. Rani teoretičari, kao što su Edvard Bernet Tajlor (1832–1917) i Herbert Spenser (1820–1903), isticali su koncept animizma, dok je arheolog Džon Labok (1834–1913) koristio termin „fetišizam“. U međuvremenu, religiozni naučnik Maks Miler (1823–1900) izneo je teoriju da je religija počela u hedonizmu, a folklorista Vilhelm Manhard (1831–1880) je sugerisao da je religija počela u „naturalizmu“ – pod kojim je mislio na mitološka objašnjenja za prirodne događaje.[12] Sve ove teorije su od tada bile široko kritikovane; ne postoji široki konsenzus u pogledu porekla religije.

Pregrnčarski neolit A (PPNA) Gobekli Tepe, najstarije potencijalno religiozno nalazište do sada otkriveno bilo gde[13] uključuje krugove podignutih masivnih kamenih stubova u obliku slova T, najstarije poznate megalite na svetu[14] ukrašene apstraktnim, zagonetnim piktogramima i uklesanim-životinjskim reljefima. Lokalitet, u blizini rodnog mesta izvorne divlje pšenice, izgrađen je pre takozvane neolitske revolucije, odnosno početka poljoprivrede i stočarstva oko 9000. godine pre nove ere. Izgradnja Gobekli Tepea podrazumeva organizovanje naprednog poretka koji do sada nije bio povezan sa društvima paleolita, PPNA ili PPNB. Lokalitet, napušten otprilike u vreme kada su počela prva poljoprivredna društva, još uvek se iskopava i analizira, i na taj način bi mogao da rasvetli značaj koji je imao, ako ga ima, za religije starijih sakupljačkih zajednica, kao i za opštu istoriju religija.

Tekstovi piramida iz drevnog Egipta, najstariji poznati verski tekstovi na svetu, potiču od između 2400. i 2300. godine p. n. e.[15][16]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Origins of Writing | Essay | Heilbrunn Timeline of Art History | The Metropolitan Museum of Art”. Metmuseum.org. Pristupljeno 2018-03-11. 
  2. ^ Humayun Ansari (2004). The Infidel Within: Muslims in Britain Since 1800. C. Hurst & Co. str. 399—400. ISBN 978-1-85065-685-2. 
  3. ^ Nongbri, Brent (2013). Before Religion: A History of a Modern Concept. Yale University Press. str. 152. ISBN 978-0300154160. „Although the Greeks, Romans, Mesopotamians, and many other peoples have long histories, the stories of their respective religions are of recent pedigree. The formation of ancient religions as objects of study coincided with the formation of religion itself as a concept of the sixteenth and seventeenth centuries. 
  4. ^ Harrison, Peter (1990). 'Religion' and the Religions in the English Enlightenment. Cambridge: Cambridge University Press. str. 1. ISBN 978-0521892933. „That there exist in the world such entities as 'the religions' is an uncontroversial claim...However, it was not always so. The concepts 'religion' and 'the religions', as we presently understand them, emerged quite late in Western thought, during the Enlightenment. Between them, these two notions provided a new framework for classifying particular aspects of human life. 
  5. ^ Nongbri, Brent (2013). „2. Lost in Translation: Inserting "Religion" into Ancient Texts”. Before Religion: A History of a Modern Concept. Yale University Press. ISBN 978-0300154160. 
  6. ^ Morreall, John; Sonn, Tamara (2013). 50 Great Myths about Religions. Wiley-Blackwell. str. 13. ISBN 9780470673508. „Many languages do not even have a word equivalent to our word 'religion'; nor is such a word found in either the Bible or the Qur'an. 
  7. ^ Daniel Dubuisson. The Western Construction of Religion. 1998. William Sayers (trans.) Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2003. p. 90.
  8. ^ Timothy Fitzgerald. Discourse on Civility and Barbarity. ISBN 9780190293642. Oxford University Press, 2007. pp.45-46.
  9. ^ Harmand, Sonia; et al. (21. 5. 2015). „3.3-million-year-old stone tools from Lomekwi 3, West Turkana, Kenya”. Nature. 521 (7552): 310—315. Bibcode:2015Natur.521..310H. PMID 25993961. S2CID 1207285. doi:10.1038/nature14464. 
  10. ^ „Early Stone Age Tools”. What does it mean to be human?. Smithsonian Institution. 2014-09-29. Pristupljeno 2014-09-30. 
  11. ^ Barham, Lawrence; Mitchell, Peter (2008). The First Africans: African Archaeology from the Earliest Toolmakers to Most Recent ForagersSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. New York: Cambridge. str. 16. ISBN 978-0-521-61265-4. 
  12. ^ "Religion". Encyclopedia Universal Ilustrada Europeo-Americana, 70 vols. Madrid. 1907-1930.
  13. ^ „The World's First Temple”. Archaeology magazine. 2008. str. 23. 
  14. ^ Sagona, Claudia (25. 8. 2015). The Archaeology of Malta (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 47. ISBN 9781107006690. Pristupljeno 25. 11. 2016. 
  15. ^ Budge, Wallis (januar 1997). An Introduction to Ancient Egyptian Literature. str. 9. ISBN 0-486-29502-8. 
  16. ^ Allen, James (2005). The Ancient Egyptian Pyramid Texts. ISBN 1-58983-182-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]