Pređi na sadržaj

Kanon medicine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prva strana uvoda prve knjige (arapski rukopis iz 1597).

Kanon medicine je enciklopedija medicine u pet knjiga koje je persijski naučnik Ibn Sina (Avicena) napisao oko 1025. [1]Predstavljala je jasan i organizovan skup ukupnog medicinskog znanja tadašnjeg vremena. Originalno je napisan na arapskom jeziku ali je kasnije preveden na brojne druge jezike uključujući persijski, latinski, kineski, herbejski, nemački, francuski i engleski uz brojne komentare. Kanon se smatra jednom od najvažnijih knjiga u istoriji medicine.

Takođe je poznat i kao Kanun što znači zakon na arapskom, persijskom i urduu, odnosno Kanun na turskom. Predstavljao je autoritativni izvor znanja sve do 19. veka. Postavio je standarde medicinskog znanja i prakse u Evropi i islamskom svetu pa je Avicenino najpoznatije delo. Kanun se koristio kao udžbenik u mnogim medicinskim školama i fakultetu - na Univerzitetu u Montpelijeru još 1650. Veliki deo knjige je preveden na kineski jezik pod naslovom Recepti naroda HUI od strane Huia u Kini za vreme dinastije Juan. Kanon je takođe postavio temelje za Unani medicinu, odnosno oblik tradicionalne medicine koji se praktikuje u Indiji.

Načela koje je postavio Kanon i dan - danas predstavljaju deo obaveznog gradiva studija istorije medicine na uglednim svetskim univerzitetima.

Reference[uredi | uredi izvor]