Kafana Stara Srbija u Nišu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni restoran Stara Srbija
Ulaz u kafanu
Ulaz u kafanu
Ulaz u kafanu
Informacije
Lokacija Trg Republike 12, Niš,  Srbija
Status zatvorena
Otvaranje 1876.
Zatvaranje 2022.
Broj spratova 1
Vlasnik Milivoje Mile Zaplanjac(osnivač i prvi vlasnik)
Ivan Mirković (poslednji vlasnik)

Kafana Stara Srbija u Nišu ili Nacionalni restoran Stara Srbija jedna je od dve (druga je kafana Galija), najpoznatije kultne kafane u centralnom delu starog Niša koja na ovoj lokaciji radi počev od njenog osnivanja s1876. godine. Za njenim stolovima skoro 150 godina unazad sedeli su brojni znameniti gosti, zanatlije i državnici i njihove porodice na poslovnim i porodičnim ručkovima i slavljima, i time ispisali deo istorije Niša i Srbije.[1]

Položaj i značaj[uredi | uredi izvor]

Položaj

Kafana Stara Srbija se nalazi u starom trgovačkom delu grada Niša u Ulici Trg Republike 12. na mestu gde su nekada u 19. veku bili „karavan -saraji“.

Udanjena je 50 metara od zgrade Niške opštine, Tržnog centara Kalča i Tržnog centara „Forum” i centralne gradske pešačke zone u Obrenovićevoj ulici.

Položaj kafane na niškom Trgu republike
Značaj

Značaj kafane i njene građevine za istoriju Niša, je dvostruk:

  • Kao stecište kulturnog i društvenog života Niša, u drugoj poloivini 19. i 20. veku.
  • Kao jedna od dve preostale niške kafane (druga je kafana je Galija) iz druge polovine 19. veka. Za raliku od Galije Stara Srbija je slovila za pristojnu porodično-direktorsku kafanu, pa se u nju metalci, hipici, srednjoškolci, studenti, te raznorazni umetnici i pesnici svraćali uglavnom ako u Galiji nije bilo mesta.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kafana je osnovana 1876. godine, dve godine pre solobođenja Niša od Turaka.

Prema pričama gazde Miće, koji je nakon rada u Staroj Srbiji kao konobar i upravnik restorana otvorio svoju kafanu "Vazdušna banja", 1927. godine

ovo je bila kuća Voje grba u kojoj su tadašnji vlasnici kafane bili Crvenići ili Milivoje Mile Zaplanjac.

Po završetku Drugog svestkog rata, kafana je nacionalizovana i jedno vreme služila je kao skladište, a zatim kao menza za tadašnju nišku zadrugu.

Pod nazivom Stara Srbija, koji nosi i danas, u kafani je 1953.godine otvorena etno kafana, u kojoj su goste dočekivali konobari u opancima-šiljkanima, brič čakširama i anterijama, i sa poslužavnika servirali gostima odabrana narodna jela, od kojih su na izuzetnom glasu bili teleća glava u škembetu i pasulj u grnetu.

Kafana je bila jako dobro posećena, a ko ne bi našao mesta u kultnoj kafani Galiji, dolazio je u Staru Srbiju, koja je slovila kao pristojna porodično-direktorska kafana, pa se u njoj boemi i mladići i studenti sa svojim devojkama svraćali uglavnom ako u Galiji nije bilo mesta.

Kafana je više decenija radila u sastavu jedne od najvećih niških ugostiteljskih organizacija, kao jedan od njenih OUR-a, sa obaveznom Titovom slikom na centralnom mestu. Počev od 24. juna 1998. kodine kafana je radila u sastav Akcionarsog društva za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu Nissa Niš, sve dok 2007. godine nije prodata jednom privatnom konzorcijuma.[3]

Kafana Stara Srbija, je mnogo puta obnavljana, da bi danas, po dobijanju novog vlasnika dobila neprikladan izgled, poput neosvojivog bunkera, bezlične arhitekture, zidova bez prozora i letnje bašte koja je spolja krasila objekat i u letnjim mesecima davala kafani poseban čar, i mogućnost da gosti verbalno i vizuelno komuniciraju sa prolaznicima, i pozovu ih na druženje.

Ipak atmosfera i klijentela u kafani je ostala ista i danas. U njoj se može uživati u velikom izboru jela a turisti mogu osetiti duh starog Niša.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Stara Srbija je bila mesto za stalno okupljalište novinara iz društva „Narodne novine”, čije prostorije su se tada nalazilo u današnjem „Socijalnom“ na četvrtom spratu. Među stalnim gostima bili su tada poznati novinari „Narodnih novina” Miloš Bajagić, Moma Milačić i drugi saradnici i dopisnici.[1] Dešavalo se da, kada je „okupljanje“ dugo trajalo a Moma Milačić počeo da peva operske arije, dođe šef restorana Ljuba, baci ključeve kafane na sto i okupljenim novinarimka kaže:

Evo ključa. Roštilj je još uvek vruć, šank i frižider su otključani. Samo vas molim da mi ujutro vratite ključ da mogu da počistim.

Postoji i anegdota vezana za ovu kafanu koja se često može čuti među Nišlijama, koji se pitaju:

Sve mi je jasno, ali kako to da za vikend ceo Niš stane u Staru Srbiju, to nikako.

Ako imamo u vidu podatak da je kafana od otvaranja u 09:00 do zatvaranja (radnim danima u 00:00 i vikendom do 04:00 časova) ispunjena do poslednjeg mesta, onda nije ni čudo što Nišlije često postavljaju ovo pitanje.[4]

Prestanak rada[uredi | uredi izvor]

Nakon 146 godina postojanja Stara Srbija je prestala sa radom. U njen objekat se s početka 2002. godine uselio jedan od marketa trgovinskog lanca Maxi-Delhaize Serbia.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ukratko”. Stara Srbija. Arhivirano iz originala 03. 09. 2021. g. Pristupljeno 2021-09-03. 
  2. ^ „Niške kafane kroz istoriju”. historyofnis (na jeziku: srpski). 2011-09-15. Pristupljeno 2021-09-06. 
  3. ^ „Niš: Bogatstvo stečeno od prodaje heroina”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-09-06. 
  4. ^ „Niš je tamo gde su "Stara Srbija" i "Real sa Nišave". Niške Vesti (na jeziku: srpski). 2016-06-30. Pristupljeno 2021-09-03. 
  5. ^ Radovanović, Tamara (20. 5. 2022). „Niš ostao bez “Stare Srbije” posle 146 godina”. Južne vesti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-09-26. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]