Kafana Crveni pevac (Niš)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kafana Crveni pevac
Raskrsnica na Crvenom pevcu, gledano iz ulice Vojvode Mišića. Sa desne strane, na mestu stambene zgrade sa fasadom od crvene opeke, nalazila se kafana „Crveni pevac”
Raskrsnica na Crvenom pevcu, gledano iz ulice Vojvode Mišića. Sa desne strane, na mestu stambene zgrade sa fasadom od crvene opeke, nalazila se kafana „Crveni pevac”
Raskrsnica na Crvenom pevcu, gledano iz ulice Vojvode Mišića. Sa desne strane, na mestu stambene zgrade sa fasadom od crvene opeke, nalazila se kafana „Crveni pevac”
Informacije
Lokacija Ugao Bulevara dr Zorana Đinđića i ulice Vojvode Mišića, Niš,  Srbija
Status zatvorena
Otvaranje 1934.
Vlasnik Laza Stojiljković

„Crveni pevac” je bila poznata niška kafana. Nalazila se na uglu Bulevara dr Zorana Đinđića i ulice Vojvode Mišića. Bila je prepoznatljiva po crvenom limenom petlu na krovu zgrade. Iako je srušena 1952. godine, ostala je jedan od simbola grada Niša, a po njoj i danas nosi ime jedan od niških kvartova - Crveni pevac - u kom se kafana nalazila.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime kafane „Crveni pevac” vezuje se za 1934. godinu. Vlasnik kafane bio je kafedžija Laza Stojiljković. Kao preduzetnik je promenio nekoliko zanimanja. Najpre je bio berberin, a zatim poslastičar, da bi konačno postao poznat kao gazda Laza, vlasnik kafane.[1] Kafana se nalazila na uglu Znepoljske (danas Bulevar dr Zorana Đinđića)[a] i ulice Vojvode Mišića

Tokom Drugog svetskog rata, u periodu od 1941. do 1945. godine, Niš je bio najbombardovaniji grad van Nemačke. Smrtonosni teret je izručen čak 69 puta, od toga dva puta od strane Nemačke, dok su za ostale akcije „zaslužni” saveznici. Grad je oslobođenje dočekao u ruševinama, a jedna od retkih neoštećenih građevina bila je kafana „Crveni pevac”, koji je tako postao simbol sreće za Nišlije i zaštitni znak ovoga kraja. Ubrzo je i deo grada u kome se nalazila postao poznat pod tim nazivom.

Kafana je srušena 1952. Godine, a na njenom mestu izgrađena je stambena zgrada koja i danas postoji.[3]

U prvoj deceniji 21. veka, na pedesetak metara od mesta gde se nalazila prvobitna kafana, otvorena je druga sa istim imenom.[4]

Urbana legenda o imenu kafane[uredi | uredi izvor]

Postoji i urbana legenda o tome kako je kafana „Crveni pevac” dobila ime.

Kada je gazda Laza, davne 1934. godine, preuređivao svoju poslastičarnicu i privodio kraju pripreme za otvaranje kafane završni detalj je bio farbanje ulaznih vrata u crvenu boju. Tada je u kofu sa farbom upao nestašni petao i iz nje izleteo sa perjem ofarbanim u crveno. Za kafedžiju je to bio „znak sa neba”, pa je svoju kafanu nazvao „Crveni pevac”. U čast „kralja kokošinjca” i njegovog nestašluka na krov novootvorene kafane postavio je crvenog limenog petla. Neke Nišlije da je baš ta amajlija sačuvala objekat u danima koji su dolazili.[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ova ulica je nekoliko puta menjala ime. Za vreme Turaka zvala Pirotski sokak. Po oslobođenju je, prema postavkama Vinterovog plana za regulaciju Niša, dobila sadašnji profil i ime ulica Vožda Karađorđa, poznatija kao Voždova ulica. Na potezu kod jarka (današnje ulice Vojvode Mišića) ulica se zvala Belimarkovićeva, a od raskrsnice na Crvenom pevcu ka Banji, Pirotu i Sofiji Carigradski drum. Kasnije ovaj deo ulice menja ime u Strezova, Znepoljska, Bulevar braće Tasković, a danas je to Bulevar dr Zorana Đinđića.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Novaković, Milan (11. 10. 2017). Crveni pevac“ kao simbol sreće i zaštitni znak ovog dela grada”. Niške vesti. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  2. ^ Novaković, Milan (15. 5. 2016). „Voždova ulica pre početka Drugog svetskog rata”. Niške vesti. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  3. ^ a b Vitomir (19. 2. 2015). „Kafana “Crveni pevac” Niš”. Saznaj Lako. Pristupljeno 19. 11. 2021. 
  4. ^ „Crveni Pevac - Kafane Niš”. Kuda na klopu. Pristupljeno 19. 11. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Novaković, Milan (2015). Zemlja najlepše patnje. Niš.