Bakarni kanjon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Кањон бакра)
Kanjon bakra

Kanjon bakra (šp. Barrancas del Cobre), koji je ime dobio po davno napuštenim rudnicima, jedan je od najmanje 12 velikih kanjona koji prosecaju meksički planinski lanac Zapadne Sijera Madre.

Nepregledni kanjoni urezuju se duboko u planine severnog Meksika. Putovanje vozom kroz visoke planine u Meksiku samo po sebi dovoljno je čudesno. Na usponu prema Kanjonu bakra voz prolazi oštrim krivinama i prelazi mostove podignute visoko iznad tla. Uranja u tamu mnogobrojnih tunela, a kad iz njih izađe, putnicima nudi nov pogled na vrtoglave, strme padine dubokih dolina. Pa ipak, prizori s tog putovanja bledi su u poređenju s onim što možete videti u Divisaderu, železničkoj stanici smeštenoj na visini od 2300 m. Pogled koji se odavde pruža niz padine Kanjona bakra zaista pleni. Veliki kanjon se proteže dužinom od 50 km i obrušava 1400 m do reke Urikea koja teče u tamnoj senci. Vododerine su duboko usečene u stenovite strane kanjona, a njihove strme padine spajaju se na vrhovima oštrim kao nož. U daljini talasi vrhova i tornjeva lelujaju poput skamenjenog mora.

Na vrhu kanjona stenoviti predeo zimi je često prekriven snegom, mada strmi spust u kanjon posetioca vodi kroz niz sve toplijih svetova. Šume borova i čempresa na višim prostorima ustupaju mesto stablima akacija i visokim razgranatim kaktusima. Na dnu kanjona prizor se opet menja u dobro navodnjenu, mirisnu dolinu u kojoj rastu narandže, banane i divlje orhideje.

Uprkos nepristupačnom izgledu kanjona u njemu živi oko 70 000 pripadnika naroda Tarahumara. Pre dolaska Evropljana u 17. veku Tarahumare su živeli na daleko većem prostoru, ali kad su Španci prodrli na njihovo područje, počeli su se povlačiti sve dublje u kanjone kako bi sačuvali svoj način života. Danas na to malo zemlje što im je preostalo uzgajaju ovce i koze, kao i žitarice, jabuke i breskve. Tarahumare su ljudi koji trče. Neverovatno su izdržljivi u trčanju po predelu u kojem svaki korak koji naprave jeste ili korak uzbrdo ili nizbrdo. Lakonogi Tarahumare hodaju ili bosi ili u vrlo jednostavnoj obući, a na sebi imaju široke tunike i poveze za glavu živih boja. Organizuju takmičenja u " driblanju " drvenom loptom po određenoj stazi, što može da traje i nekoliko dana i noći. To je ispit izdržljivosti koji oduševljava posetioce.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]