Kejsar Aminpur

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kejsar Aminpur (قیصر امین‌پور)
Lični podaci
Datum rođenja(1959-04-22)22. april 1959.
Mesto rođenjaelo Gotvand, okrug Šuštar,, Iran
Datum smrti30. oktobar 2007.(2007-10-30) (48 god.)
Mesto smrtiTeheran, Iran
Državljanstvoiransko
Nacionalnostiranska
ReligijaIslam
ZanimanjePesnik, tekstopisac, univerzitetski profesor

Kejsar Aminpur (persijski.: قیصر امین‌پور‎) je iranski pesnik, pisac i univerzitetski profesor. Amirpur se može smatrati jednim od osnivača post-revolucionarne iranske poezije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kejsar Aminpur rođen je 22. april 1959. godine u selu Gotvand, u okrugu Šuštar u pokrajni Huzestan. Osnovnu i srednju školu je završio kod doktora Moina i ajatolaha Talekankja u gradu Dezful na jugozapadu Irana. Godine 1978. upisao je veterinu na Univerzitetu u Teheranu, ali se posle nekog vremena ispisao sa studija.

Kejsar Aminpur se 1984. godine po drugi put upisao na univerzitet, ali ovog puta na studije persijskog jezika i književnosti. Na tom smeru je stigao i do doktorskih studija koje je završio 1997/98. godine odbranivši doktorsku disertaciju pod nazivom "Tradicija i inovacija u modernoj poeziji" pod mentorstvom dr. Mohamedreze Šafija Kadkanija. Ova disertacija je objavljena 2004/05. godine.

Godine 1979/80. bio je među pesnicim koji su formirali i vodili Sektor za poeziju na Odseku za umetnost i koji je delovao do 1987/88. godine. Tokom ovog perioda bio je urednik poetskih strana u nedeljniky Soruš, a takođe je 1984/85. godine objavio i svoju prvu zbirku poezije pod nazivom „U sokaku Sunca”. U pitanju je zbirka rubaija i distiha. Nakon toga je objavio i zbirku „Jutatnji uzdisaj” u kojoj se našao izvestan broj gazela i oko dvadeset pesama ispevanih u nimai stilu koji neki greškom mešaju sa slobodnim stihom. Aminpur nikada nije pisao poeziju koja je odstupala od pesničkog metra, ali sa druge strane nikada nije ni odbacivao tu vrstu poezije.

Doktor Kejsar Aminpur počeo je 1988/89. godine da predaje na Univerzitetu al-Zahra, a zatim od 1990/91. godine na U univerzitetu u Teheranu. Dobitnik je nagrade Nima Jušidž poznate kao Kristalni Morg Amin za 1989/90. godinu. Dr Aminpur je 1993/94. godine izabran za pridruženog člana Akademije za persijski jezik i književnost. Preminuo je 30. oktobra 2007. godine u bolnici Dej u Teheranu od bolesti bubrega i srca.

Godine 2017. dr Mehdi Firuzijan sa Univerziteta u Teheranu objavio je knjigu „Ova pesma nema miris hleba - stilistika pesama Kaisara Aminpura”.

Stil[uredi | uredi izvor]

Aminpurova poezija je vredna u retoričkom smislu i doprinela je potencijalima i mogućnostima persijskog jezika. On je u svoju poeziju uključio stilske i retoričke odlike klasične i nimai poezije. Neki od faktora koji su doprineli njegovoj stilskoj nadmćnosti su inovativnost u retorici kao i razumevanje šta današnja publika očekuje od poezije.

Mišljenja drugih[uredi | uredi izvor]

Sejid Abas Sadžadi, izvršni direktor fonndacije za umetnost Niavaran, rekao je o Aminpuru: "Po mom mišljenju bio je čudan čovek" i "iza njegovog uvek nasmejanog lica krila se tuga, jer ovaj veliki pesnik nikada nije bio daleko od društvenog bola."

Univerzitetski profesor dr Nazari u jednom svom članku piše: "Kaisar je jedan od malobrojnih pesnika koji je u svojoj poeziji vodio računa o moralu i pravednosti... Kaisar je bio pesnik koji je živeo u utopiji i stvarao utopiju. Kaisar je tragao za idealnim društvom u kome je pravda raširena, utopijom koja je veza između pojedinca i vere.

Dela[uredi | uredi izvor]

Objavljivao je poeziju za decu i književnu prozu, od kojih treba pomenuti:

  • „Oluja u zagradi” – (književna proza, 1986/87. godine)
  • „Poema podneva desetog dana” – (poezija za decu, 1986/87. godine)
  • „Poput izvora, poput reke” – (poezija za decu, 1989/90. godine)
  • „Letenje bez krila” – (književna proza, 1991/92. godine)
  • „Neočekivana ogledala” – (zbirka poezije, 1993/94. godine)
  • „Rečima laste” – (poezija za decu, 1996/97. godine)
  • „Izabrane pesme” – (1999/2000. godine)
  • „Svi cvetovi su suncokreti” – (zbirka poezije, 2001/02. godine)
  • „Gramatika jezika ljubavi” – (2007. godine)

„Gramatika jezika ljubavi” poslednja je zbirka poezije Kaisara Aminpura i objavljena je u leto 2007. godine u Teheranu, a nakon manje od mesec dana izašlo je i drugo izdanje ove knjige.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Posle saobraćajne nesreće 1999/2000. godine stalno je bolovao od raznih boesti. Uprkos tome što je imao dve operacije srca i transplantaciju bubrega, preminuo je 30. oktobar 2007. u bolnici Dej u Teheranu. Sahranjen je u svom rodnom mestu Gotvand, pored grobnice Neznanih mučenika iz tog okruga. Posle smrti Kejsara Aminpura, jedan trg u Teheranu dobio je njegovo ime.


Vidi još[uredi | uredi izvor]

  • Images of ‘Awaiting’ and the ‘Promised World’ in the Poetry of Qaiṣar Amīnpūr, M. Javād Āsmān, Quarterly Naqd-O-Taḥqīq, ISSN 2454-2563, Editor: S. Naqi Abbas (Kaify), Volume 1, Issue I. str. 44–57, Jan-Feb-Mar. 2015, New Delhi (in Persian)


Reference[uredi | uredi izvor]