Kilongova kriva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kilingova kriva: Koncentracija atmosferskog CO2 merena na opservatoriji Mauna Loa

Kilongova kriva je graf, koji pokazuje promenu koncentracije atmosferskog ugljenik dioksida od 1958. do danas. Pokazuje se da neki faktori (verovatno ljudska aktivnost) povećavaju efekat staklene bašte, što izaziva globalno zatopljenje.

Čarl Dejvid Kiling sa Skripsovog instituta za okeanografiju je prvi redovno merio koncentraciju ugljenik dioksida. Merenja je izvodio na vrhu Mauna Loe na Havajima od 1958. nadalje.

Ta merenja pokazala su konstantan porast srednje koncentracije atmosferskog CO2 od 315 delova na milion 1958. do 380 delova na milion 2006. Smatra se da izgaranje fosilnih goriva najviše utiče na porast ugljenik dioksida. Taj porast se ubrazava zbog ubrazanja potrošnje fosilnog goriva, a i zbog oslobađanja zamrznutog ugljenik dioksida iz permafrosta i polarnih kapa, koje se otapaju. Merenja koncentracije ugljenik dioksida u prastarim mehurićima vazduha uhvaćenim u polarnom ledu pokazuju da je nekoliko hiljada godina srednja atmosferska koncentracija ugljenik dioksida bila između 275 i 280 delova na milion. Koncentracija ugljenik dioksida počela je da raste u 19. veku. Pošto je ugljenik dioksid gas koji doprinosi efektu staklene bašte smatra se da je odgovoran za globalno zagrijavanje.

Kiling kriva pokazuje i cikličnu varijaciju od oko 5 delova na milion, a koja se dešava svake godine zbog sezonske promene količine ugljenik dioksida. Većina vegetacije na Zemlji nalazi se u severnoj hemisferi, jer tu se nalazi većina kopna. Koncentracija ugljenik dioksida se smanjuje od proleća na severnoj hemisferi jer nove biljke uzimaju ugljenik dioksid iz atmosfere tokom procesa fotosinteze, a nivo koncentracija ugljenik dioksida ponovo raste u jesen kada biljke i lišće oslobađaju ugljenik dioksid natrag u atmosferu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]