Pređi na sadržaj

Kolt Mirotvorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kolt model 1873 Mirotvorac
Vrstarevolver
Poreklo SAD
Upotreba
Upotreba u SAD
Bojno delovanje1873-danas
Proizvodnja
Proizvođačkompanija Kolt
VarijanteKonjički, Artiljerijski i Civilni model
Specifikacije
MasaArtiljerijski 0,99 kg, Konjički 1,08 kg
DužinaArtiljerijski 279 mm, Konjički 330 mm
Dužina ceviArtiljerijski 140 mm, Konjički 190 mm
Kalibar0,45 inča/11,43 mm
0,44 inča/11,18 mm
Vrsta operacijerevolver s obaračem jednostavnog dejstva
Brzina zrna198 m/s
Maks. ef. domet50 m
Magacin6 metaka

Kolt Mirotvorac (engl. Colt Single Action Army, Peacemaker, M1873), prvi revolver sa sjedinjenim metkom američke kompanije Kolt, konstruisan 1872. godine. Zvanično Kolt jednostavnog dejstva vojni model 1873, dobio je nadimak Mirotvorac ili Graničar pošto je smatran oružjem koje je umirilo Divlji zapad. Jedan od najpopularnijih revolvera svih vremena.[1][2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Koltov patent (1835—1856)[uredi | uredi izvor]

Američki puškar Semjuel Kolt patentirao je 1835. prvi revolver s kapislom, Kolt Paterson. Do 1860. kompanija Kolt proizvela je seriju revolvera kapislara, čiji su se doboši sa 6 barutnih komora punili spreda (šipkom) barutom i kuglom, dok se kapisla stavljala na šuplji pipak na zadnjoj strani doboša (po jedna za svaku komoru). Oroz se zapinjao rukom, pri čemu se okretao i doboš, a opaljivanje se vršilo udarcem oroza koji je aktivirao kapislu (identično kao kod pušaka kapislara, s tom razlikom da je revolver imao 6 rotirajućih barutnih komora u dobošu, a puške kapislare samo jednu). Brzina gađanja bila je mala, jer se oroz zapinjao ručno posle svakog opaljenja - bili su to takozvani revolveri sa obaračem jednostavnog dejstva. Kompanija Kolt imala je monopol na proizvodnju revolvera u SAD sve do 1857, kada je njihov patent konačno istekao.[1]

Patent Rolina Vajta (1855—1869)[uredi | uredi izvor]

Godine 1857. kompanija Smit i Veson proizvela je novi model revolvera sa dobošem koji je imao potpuno probušene barutne komore otvorene na zadnjem kraju (koji je 1855. patentirao puškar Rolin Vajt, a kompanija otkupila za 25 centi po revolveru), koje su se punile sa zadnje strane sjedinjenim mecima sa ivičnim paljenjem, koje je 1856-1860. patentirao Danijel B. Veson. Novi meci imali su metalnu čahuru sa kapislom na dnu, kuglom na vrhu i barutnim punjenjem u sredini. Metalna čahura čvrsto je zaptivala zadnji kraj barutne komore, a ovi meci opaljivani su udarcem oroza po ivici dna, što je aktiviralo kapislu. Brzina punjenja u odnosu na revolvere kapislare bila je daleko veća.[2] Zahvaljujući patentu Rolina Vajta, kompanija Smit i Veson imala je monopol u SAD (ali ne i u Evropi) na proizvodnju revolvera punjenih sa zadnje strane sve do isticanja patenta 1869 (po drugim izvorima 1872[3]) godine[4].

Novi metalni meci sa ivičnim paljenjem pokazali su se kao pouzdani i široko su prihvaćeni. Firma Kolt pokušala je da zaobiđe Vajtov patent tako što je proizvela metke sa metalnom čahurom bez ivice, nešto uže na zadnjem kraju, koji su se mogli ubaciti u doboš sa prednje strane, šipkom. Ali ovaj metod, poznat kao Tuerova konverzija, bio je samo privremena mera: kada je patent kompanije Smit i Veson (zapravo Rolina Vajta) na novi tip revolvera istekao, kompanija Kolt proizvela je svoj Kolt model 1873, prvi Koltov revolver koji se punio sjedinjenim mecima otpozadi. Kolt je otišao korak dalje, prilagodivši revolver za novu municiju sa centralnim paljenjem. Ovaj revolver je masovno korišćen u Indijanskim ratovima i kolonizaciji Divljeg zapada, i uz pušku Vinčesterku model 1873 popularno je nazivan oružjem koje je osvojilo Divlji zapad.[2][3]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Telo revolvera je iz jednog dela (engl. solid frame revolver), sa trakom iznad doboša, a zaobljena cev je pričvršćena zavrtnjima. Doboš je probušen otpozadi (sa otvorenim barutnim komorama). Kao i kod ranijih Koltovih revolvera, zadržan je poluloptasti stojeći zatvarač iza doboša, sa rezom (kapijom) za punjenje ugrađenom sa desne strane, a čahure se izbacuju šipkom koja klizi kroz cevčicu (rukav) ispod i desno od cevi. Obarač je jednostavnog dejstva (oroz se napinje rukom pre svakog pucanja). Obloga drške je od drveta, gume, slonovače ili sedefa.[3]

Varijante[uredi | uredi izvor]

Revolver je bio dostupan sa tri različite dužine cevi:[3]

  • Konjički model, dužine cevi 7,5 inča (190 mm),
  • Artiljerijski model, dužine cevi 5,5 inča (140 mm) i
  • Civilni model, dužine cevi 4,75 inča (121 mm).[3]

Municija[uredi | uredi izvor]

Kolt Mirotvorac od početka je koristio novu municiju sa centralnim paljenjem, sa mesinganom čahurom i bakarnom kapislom u sredini dna. Prvi modeli bili su kalibra 0,45 inča (11,4 mm), ali su kasnije pravljeni u raznim kalibrima.[3] Mnoge vinčesterke i koltovi koristili su istu municiju, veoma popularni metak kalibra 44-40, što je olakšavalo snabdevanje municijom u ograničenim uslovima Divljeg zapada. Prvi broj 44 označava 44/100 inča (11,18 mm), a drugi broj 40 označava težinu barutnog punjenja u grejnima (1 gram~15 grejna).[2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 8, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 146-147
  2. ^ a b v g Byam, Michele (1990). Oružje i oklopi. Mladinska knjiga) (1. izd izd.). Zagreb: Mladost. str. 60—61. ISBN 86-307-0312-1. OCLC 441740655. 
  3. ^ a b v g d đ e Myatt, Frederick (1981). An illustrated guide to pistols and revolvers. London: Salamander. str. 60—63. ISBN 0-86101-097-3. OCLC 59815942. 
  4. ^ McDowell, R. Bruce (1997). A study of Colt conversions and other percussion revolvers. Iola, WI: Krause. str. 9. ISBN 0-87341-446-2. OCLC 37194801.