Pređi na sadržaj

Konzervacija kože

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Egipat 3500. p. n. e., obrada kože

Konzervacija kože jedna je od specijalizacija unutar konzervacije restauracije kulturne baštine. Posvećena je kako preventivnoj zaštiti predmeta od kože tako i metodama interventne konzervacije, odnosno radu na samom konkretnom objektu. Poželjno je da konzervator restaurator kože poznaje osnove tehnologije obrade, istoriju, te istoriju umijetnosti, odnosno osnove etnologije ili arheologije. Bitno je i poznavanje konzervatorske etike, te savremenih metoda konzervacije kože. Neizostavno je i znanje o metodama naučno zasnovanih istraživanja predmeta.

Istorija obrade kože

[uredi | uredi izvor]

Tehnike obrade

[uredi | uredi izvor]

Osnovne vrste

[uredi | uredi izvor]

Iako se koža može deliti i po poreklu, te svrsi najčešća je podela po načinu štavljenja. Takođe je možemo deliti i po načinu završne obrade - npr lakirana, obojena, neobojena, semiš.

  • Alaun štavljena koža
  • Formaldehid štavljena koža
  • Hromom štavljena koža
  • Koža štavljena pomoću biljnih preparata
  • Sintanom štavljena koža
  • Dimljenjem štavljena koža

Uzroci propadanja

[uredi | uredi izvor]

Osnovni je razlog propadanja isušivanje kože, koja pak usled toga postaje krta i lomljiva. Prevelika vlaga takođe koži izrazito šteti, a isto važi i za temperaturu iznad 50 C. Vlažna je koža podložna napadu plesni, gljiva te mikroba.

Kod arheoloških nalaza najnepovoljnije deluju vlažna, blago alkalna tla. U kiselim močvarnim, te glinenim tlima se pak koža može dugo očuvati. Povoljno na očuvanje utiče i eventualni kontakt sa bakrom ili njegovim legurama, jer bakar kako znamo deluje baktericidno.

Preventivna konzervacija

[uredi | uredi izvor]

Predmete je najbolje čuvati pri 50-55% relativne vlažnosti vazduha, te pri rasvijetli od najviše 50 luksa, temperatura najbolje oko 18 C. Predmete čuvati od zagađenog vazduha, prašine i UV zračenja. Arheološki predmeti zahtevaju posebnu brigu zavisno o tome da li se radi o suvom (do 16 C, do 40% RV, najbolje manje od 20% RV), mokrim ili mineralizovana nalazima. Što češće kontrolisati stanje predmeta!

Interventna konzervacija istorijskih predmeta

[uredi | uredi izvor]

Dokumentovanje zatečenog stanje

[uredi | uredi izvor]

Stanje predmeta pre zahvata, te tokom i nakon zahvata temeljni je deo dokumentacije. Osim toga deo dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih naučnih ispitivanja sprovedenih na predmetu kao i preporuka za dalje čuvanje predmeta.

Donošenje odluka o potrebi, obimu, te posledicama zahvata

[uredi | uredi izvor]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka učestvuje što veći broj stručnjaka, kao minimum možemo uzeti povijesničara umijetnosti, stručnjaka za propadanje kože, te samog konzervatora restauratora.

Čišćenje

[uredi | uredi izvor]
  • Mehaničko
  • Hemijsko

Za hemijsko čišćenje se mogu koristiti sledeći rastvori:

Za čišćenje tamnijih vrsta kože:

1 deo goveđe žuči

1 deo etanola

2 dela destilovane vode

Za čišćenje svetlijih vrsta kože:

15 gr dečjeg sapuna

5 gr boraksa

80 mll amonijaka 10%

6,2 mll etanola

120 mll destilovane vode

Nakon ovih operacija kožu još dodatno obradimo minimalno natopljenim tamponima destilovane vode[1]

Dubliranje

[uredi | uredi izvor]

Razderotine i rupe dubliramo pomoću netkane tkanine na bazi poliestera (Remai, Holiteks). Kao lepak koristimo smesu od 1 dela Lasko 360 HV i 3 dela Lasko 498 HV [2]

Obrada oštećenja

[uredi | uredi izvor]

U principu isto kao kod dubliranja. Možemo koristiti i umetke od kože od kakove je i sam predmet. U tom slučaju moramo te delove i označiti godinom postavljanja.

Nadoknada izgubljenih delova

[uredi | uredi izvor]

Izgubljene delove rekonstruišemo ili u izvornom ili u nekom drugom lako uklonivom materijalu. Rekonstrukcije od izvornog materijala obavezno označimo godinom izrade.

Interventna konzervacija arheoloških predmeta

[uredi | uredi izvor]

Dokumentovanje zatečenog stanje

[uredi | uredi izvor]

Stanje predmeta pre zahvata, te tokom i nakon zahvata temeljni je deo dokumentacije. Osim toga deo dokumentacije mora biti i navođenje rezultata eventualnih naučnih ispitivanja sprovedenih na predmetu kao i preporuka za dalje čuvanje predmeta. Kod arheoloških predmeta poželjno je i da deo dokumentacije budu i napomene o iskopavanju predmeta, te sastavu i provlaženosti tla u kojem je predmet nađen (kod vodenih nalaza napomene o vrsti vode, smeru struja, ventilacije, dubini itd).

Donošenje odluka o potrebi, obimu, te posledicama zahvata

[uredi | uredi izvor]

Poželjno je da u donošenju ovih odluka učestvuje što veći broj stručnjaka, kao minimum možemo uzeti arheologa, stručnjaka za propadanje kože, te samog konzervatora restauratora

Čišćenje mokre arheološke kože

[uredi | uredi izvor]

Kod čišćenja arheološke kože obavezno koristimo i antiseptike poput timola, na primer u mešavini etanola, glicerina, vode i timola. Mrlje od gljivica i plesni uklanjamo vodonik-peroksidom kojem dodamo malu količinu 2% amonijaka. Mrlje od korodiranog metala uklanjamo rastvorom oksalne kiseline, EDTA ili amonijum citrata, no u ovom slučaju ne zaboravimo da ova sredstva iz kože uklanjajui štavila, te masnoće [3]

Čišćenje suve arheološke kože

[uredi | uredi izvor]

Primenjujemo isključivo krajnje pažljivo mehaničko čišćenje.

Stabilizacija mokre arheološke kože

[uredi | uredi izvor]

Mokra arheološka koža nipošto ne sme biti isušena, tako da se odmah po vađenju iz zemlje ili vode obavezno mora obezbediti i mokro čuvanje ovih nalaza. Najjednostavnija je mera umatanje blago smočenih predmeta u dvostruki sloj polietilenske folije. Predmete do konzervacije čuvati u tamnom i hladnom prostoru (1-5 C). Obavezno kontrolisati stanje predmeta, kod pojave buđi tretirati fungicidima poput Panacida ili Adesola.

  • Dehidracija pomoću rastvarača
  • Više se ne koristi
  • Dehidracija zamrzavanjem
  • Danas preferirani postupak, u kombinaciji sa tretmanom polietlen glikolom (PEG 400/15%) ili glicerinom. Predmete potom smrzavamo na -20 do -30 C.
  • Tretman silikonskim uljem

Vidi konzervacija predmeta od drveta

  • Tretman polietilen glikol (PEG)

PEG 600 postupak:

Na predmet pomoću četkice nanosimo 50% vodenu otopinu PEG 600. Možemo dodati i do 1% sorbinske kiseline (fungicid). Obrađene predmete čuvati u polietilenskim vrećicama

PEG 1800 postupak

Isušenu kožu uroniti u rastopljeni PEG 1800 pri 40°C temperature. Služi za obnovu elastičnosti i pruživosti kože, kod željenog stanja zaustaviti postupak, suvišak ukloniti ksilena ili heksanom. Čuvati pri RV manjoj od 70%[4]

Stabilizacija suve arheološke kože

[uredi | uredi izvor]
  • Postupak sa glicerinom

59% glicerina/39% vode / 1% formalina ili 25% glicerina/75% etanola

Predmete uroniti u rastvor, do postizanja željene mekoće i pruživosti, Postupak traje do nekoliko nedelja. Glicerin je higroskopan i lako postane pljesnjiv.

  • Sredstvo za negu kože britanskog muzeja

(200 gr bezvodnog lanolina/30 gr pčelinjeg voska/30 ml cedrovog ulja/350 mll heksan) - eventualno prethodno kožu isušiti acetonom

  • Postupak sa polietilen glikolom (PEG)

Suva se koža može natopiti vodom ili alkoholom te tretirati 10% PEG rastvorom (PEG 1450.600.540,400). Koncentraciju postepeno povećavati do 30%. PEG postupkom tretirana koža može biti higroskopna, tamna, masna, te PEG može biti izlučen iz objekta.

  • Tretman BAVON-om

6 delova Bavon ASAK APB otopiti u 4 dela 1:1:1 trikloretana. Bavon je gotov patentirani proizvod. Za vrlo suvu i tvrdu kožu. Kod postizanja željene mekoće i pruživosti izvaditi iz rastvora.

Konsolidacija

[uredi | uredi izvor]
  • Paraloid B-72
  • Klucel G
  • Ciklodekan

Obrada oštećenja

[uredi | uredi izvor]

Nadoknada izgubljenih delova

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

1.Thomson,R.;Kite,M. Conservation of leather and related materials,London 2006.

  1. Wills,B.(Ed.)Leather Wet and Dry: Current Treatments in the Conservation of Waterlogged and Dessicated Archaeological Leather,London 2001.
  2. Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii.Lenjingrad 1990.
  3. Kuehn,H. Erhaltung und Pflege von Kunstwerken und Antiquitaeten,Muenchen 1981.
  4. Jackman, J., Leather Conservation. London, The Leather Conservation Centre, 1982.
  5. Lehmann, D., 'Hinweise zur Leder-konservierung', članak u: Maltechnik, 89 (1983), 3, pp. 204–207.
  6. McCrady, E., 'Research on the Dressing and Preservation of Leather', članak u: Abbey Newsletter, 5 (1981), 2, pp. 23–25.
  7. McCrady, E., 'How Leather Dressing may have Originated', članak u: Abbey Newsletter, 14 (1990), 1, pp. 19–20.
  8. Noehles, M., Lederpflege, Lederkonservierung. Frankfurt, Freies Deutsches Hoch-stift - Frankfurter Goethe Museum, 1986.
  9. Procter,H.R. The principles of leather manufacture(1903)[1]
  10. Recy,G.N.M. The decoration of leather(1905)[2]
  11. Leather in the decorative arts,Exhibition catalogue(1950)[http://www.archive.org/details/leatherindecorat00coop

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990.,pp. 261
  2. ^ Conservation of leather and related materials,London 2007./pp. 268
  3. ^ Nikitin,M.K.;Meljnikova,E.P. Himija v restavracii,Lenjingrad 1990./pp. 261
  4. ^ Hucke,J.;Bleck,R.D. Chemikalien und Rezepte,Weimar 1990.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]