Korisnik:Domatrios/Simpligade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U Euripidovoj drami Ipsipila (ΥΨΙΠΥΛΗ), koju je na osnovu više oštećenih delova preveo i rekonstruisao Eduard Dajč, glavno lice je ropkinja-dadilja Ipsipila koja je bila nekadašnja kraljica Limnosa (ostrva u Egejskom moru). Ipsipila kaže da joj je otac: Toant, prvi vlastodržac Limnosa vinorodnog, a ovaj, jedino mene Ipsipilu rodi, i dođe čas kad otac kraljevsku mi predade nad zemljom i maslinama, gradom i ostrvima, vlast. (verovatno se vlast odnosi na ostrva Limnos, Hios i Naksos)

Odlomak teksta iz kojeg navodim donji citat, potiče sa papirusa koga je izdao E. Siegman 1954. g. a koji je napisan u trećem veku pne na poleđini jednog ptolomejskog zakonskog spisa i sadrži zbirku Euripidovih prologa. Više o Euripidu sam pisao u tekstu gde sam govorio o Peli u Makedoniji. Pela se nalazila severoistočno od Soluna.

Po Apolodoru Dionis je Arijadni "četiri stvorio sina": Toanta (Toasa), Stafila ("Grozdan"), Enopiona ("Vinko") i Peparita.

Vlast „nad zemljom i maslinama" pripadala je u ginekokratijama Istočnog Egeja uvek ženama, dok je muškarcima preostajala vlast „nad morem i ribama".

Zanimljivo je da je ovakav tip ginekokratije trajao na Karpatosu (ostrvu između Krita i Rodosa, Egejskog i Sredozemnog mora, koje je, zapravo, južni krak onog, gorepomenutog ginekokratično- matrijarharnog luka koji se proteže od Karpatosa, preko Rodosa i Dodekaneza, te Samosa, Ikarije, Hiosa, Lezbosa, Imbrosa, Limnosa do Samotrake).

Sve do 1947. godine kada je, sa priključenjem Karpatosa zemlji- matici konačno ukinut. Do tada svu zemlju i masline je nasleđivala najstarija kći, ili snaja ako nije bilo ženskog poroda, a sve su mlađe sestre, ili snaje, bivale njene sluškinje. Običaj, doskorašnji, da se mlađe sestre ne mogu udati pre najstarije istog je porekla.

Ostaci ginekokratije i matrijarharni koreni su mnogo prisutniji na ostrvima, zbog prirodne im izdvojenosti, nego na kontinentu ili Kritu i Kipru, tipično mačo-ostrvima, koji su zbog veličine mnogo bliži kako Peloponezu tako i međusobno, nego susednom im Karpatosu ili Kiteri.


Ipsipila: "Ne znam, niti sam čula da l' je uspeo Jason kroz Sipligade da prodre i da l' se vratio srećno u otadžbinu mu dragu, u Jolk, sa Runom zlatnim? Ko zna možda me traži i zvezdom srećnom vođen

doći će dovde čak?"

Simpligade na Bosforu su za Jasona poput Haridbe za Odiseja — stene koje se čas razmiču, čas sudaraju mrveći sve među sobom, a odraz su stvarnih stena sličnih osobina kunopetre („stene koje se pomeraju", „mrdajuće stene") sa jonskog ostrva Kefalonije koga Homer naziva Samos za razliku od Egejskog Samosa koga naziva „Vlažni Samos" (zbog bujne vegetacije i vlage pošto zbog visokih planina svi oblaci na njega izruče kišu te su otud Kikladska ostrva suva i kršna). Naziv „Samos" za pojedina ostrva potiče od feničanske reči „samo" u značenju „planina", te tako tri Samosa postoje: Jonski Samos (Kefalonija) sa planinom Enos, Egejski Samos sa planinama Kerketevs (Kerkis) i Ambelos („vinograd") i Trački Samos („.Samos en Thrakle.." — Samotraki) sa Mesečevom planinom. (po Aleksandru Gatalici)

Kunopetre, nalaze se na poluostrvu Liskuri, zapravo su njegov rt preko puta glavnog grada Argostoli — a koga je 1952. razorio zemljotres. Od tada (1952) su i Kunopetre postale nepokretne. Grad Argostoli je obnovljen ali nije obnovljeno pomeranje pomičnih stena nadomak njega, dok im ime ostade do danas.