Korisnik:Ema Zečević/pesak 5

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kristina Kraford u "Divlji u državi" (1961)

Kristina Kraford je američka spisateljica i glumica najpoznatija po svojoj knjizi "Najdraža majčica"(Mommie Dearest), delu koje najbolje objašnjava njen navodno nasilan odnos sa svojom majkom, filmskom zvezdom Džoun Kraford.

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Los Anđelesu, u Kaliforniji, kao vanbračno dete. Njena biološka majka je bila tinejdžerka kada ju je rodila. Prema intervjuu koji je vodila sa Larijem Kingom, njen otac je bio oženjen čovek i radio je u mornarici.

Kristina je bila jedno od petoro dece koje je njena majka usvojila.[1]Njen usvojeni brat zvao je se Kristofer (usvojen 1943.), a tri sestre zvale su se Ketrin i Sintija (usvojene 1947.).

Nakon što je diplomirala na akedemiji, ona se seli u Pitsburg da bi pohađala dramsku školu "Kerneži Melon". Majka je finansirala njeno školovanje. Nakon godinu dana ona je se preselila u Njujork gde je nastavila svoje dramske studije na Neighborhood Playhouse na Menhetnu. Prema Kristininim rečima, za to vreme je od svoje majke primala mesečnu naknadu koja je srazmerna nekolicini hiljada dolara. Nakon 14 godina glume, Kravfordova je se vratila na koledž i završila svoje studije i diplomirala na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu. Magistrirala je na Visokoj školi komunikacija "Aneneberg" Univerziteta Kalifornije. Nakon svog magistriranja radila je u središtu komapnije za korporativne komunikacije pod nazivom " Getty Oil Company"

Karijera[uredi | uredi izvor]

Nastupala je u tzv. "Letnjem pozorištu", kao i u raznim produkcijama "Splendor u travi". Takođe je i nastupala u brojnim "Off-Broadway " produkcijama uključujući i "U boji nedeljama" (1958). Nastupala je i u "Uoči Božića" (1959) i "Mesečeva tama" (1959) u teatru Freda Milera u Milvokiju, kao i u "Mesec je plav" (1960).

Godine 1960., zbog filmske karijere njene majke, Kraford je dobila sporednu ulogu u kriminalističkoj drami Sila impulsa, koja je objavljena 1961. godine. Takođe, 1961. godine, Krafordovoj je dodeljena mala uloga u mjuziklu Divlji u državi, filmu sa Elvisom Prislijem u glavnoj ulozi. Iste godine je bila intervjuisana zajedno sa drugim slavnim ličnostima u programu Dina Milera Ovo je Holivud. Godine 1962. pojavila se u predstavi "". Igrala je pet uloga u kontroverznoj drami Bena Hekta "Vinkelberg". U oktobru 1965. pojavila se u filmu Nila Sajmona "Bosonogi u parku", sa Mirnom Loj, prijateljicom njene majke, pre nego što je otpuštena jer su se glumci požalili na glumicino neprofesionalno ponašanje. Smatrana je za talentovanu glumicu sa kojom je teško raditi u glumačkoj industriji, koju je Lojeva opisala kao "tvrdoglavu". Ona je u svojoj autobiografiji "Biti i postati" izjavila da nisu imali nikavih problema na setu dok se Kristin nije pojavila. Bili su jednako oduševljeni Kristinom, koliko ih je nerviralo i njeno tvrdoglavo ponašanje. Dodala je još da nije upoznala nikoga poput nje, te da je njena neposlušnost bila zaista neverovatna do te mere da ne bi uradila nijednu stvar koju bi joj neko predložio da uradi. Takođe, glumica je imala malu ulogu u filmu "Lica", romantičnoj drami reditelja Džona Kasavetesa.

Krafordova je glumila ulogu Džoan Borman Kejn u televizijskoj sapunici "Tajna oluja" u periodu od 1968. do 1969. godine. Zbog privatnih probelma, završila je u bolnici na operaciji u oktobru 1968. godine, te juu je u tom periodu njenog oporavka menjala njena majka, Džoan koja je uzela sav njen publicitet, s obzirom da je u tom periodu gledanost porasla za 40 procenata. Na kraju je napustila seriju, Kraford je insistirala an činjenici da je to zbog uticaja njene majke. Producenti su, međutim, rekli da je Džoan bila ljubazna, profesionalna i da je donela veoma dobre ocene seriji, a da su Kristinin lik i njena priča jednostavno krenuli svojim tokom.

Tokom 1970-ih, Krafordova je gostovala u emisijama kao što su Medicinski centar, Markus Velbi, M.D., Met Linkoln, Ajronsajd i Šesto čulo.

Kasnija karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Džoun Kraford umrla 1977. godine, Krafordova i njen brat Kristofer su otkrili da ih je majka izbrisala sa svog testamenta, navodeći "razloge koji su im dobro poznati". Godinama finansijski podržavani od njihove slavne majke, u novembru 1977. Krafordova i njen brat su tužili imanje Džoun Kraford i zahtevali da se testament poništi, iako ga je Kristin potpisala 28. oktobra 1976. godine. Keti La Lond, još jedna Džounina ćerka, kao i njen muž Džerom, kako se navodi u tužbi, „namerno su iskoristili pokojnikovu izolaciju i oslabljeno i izobličeno mentalno i fizičko stanje da bi se insinuirali“ u Džouninu korist. Nagodba između svih stranaka je postignuta 1979. godine, kojom je Krafordovoj i Kristoferu obezbeđeno ukupno 55.000 dolara iz imanja njihove majke.

Prva knjiga[uredi | uredi izvor]

Glumica Džoan Kraford

U novembru 1978. godine objavljena je knjiga "Najdraža mamica". Smatra se da je Džoan znala da će knjiga biti objavljena i pre nego što je preminula. Knjiga navodi Džoan kao prezaposlenu, nasilnu majku koja zapostavlja svoju decu. Druge dve usvojene Džoanine kćerke, Keti i Sindi, osudile su knjigu, poričući bilo kakvo zlostavljanje od strane njihove majke koje se navodi u delu. Takođe, mnogi Džoanini prijatelji i saradnici, uključujući Van Džonsona, En Blajt, Mirnu Loj, Ketrin Hepbern, Sezara Romera, Geri Grej, Daglasa Ferbanksa Mlađeg (glumicin prvi muž) negirali su te tvrdnje.

Bez obzira na mnoge negativne stavove raznih Džoaninih prijatelja i poznanika kada je u pitanju Kristinina knjiga, ovo delo postaje bestseler i snimljen je u film "Najdraža mamica" 1981. godine u kojem je Fej Danavej u glavnoj ulozi Krafordove. Kristina nije učestvovala u snimanju filma i osudila je film kao „grotesku“ i fikciju. Kristina je više puta izjavljivala da je film veoma netačan i da portret njene majke u filmu ne liči dovoljno na pravu Džoan Kraford, posebno navodeći da njena majka nikada nije obavljala specifične kućne poslove koji su prikazani u filmu.

Književni opus[uredi | uredi izvor]

Kristina Kraford je objavila još pet knjiga, mežu kojima su "Preživeo", "Crna udovica", "Nema bezbednog mesta", "Kćeri inkvizicije" i "Prevara".

Posle moždanog udara koji je usledio 1981. godine, provela je pet godina na rehabilitaciji pre nego što se preselila na severozapad države. Ona je bila vlasnik pansiona pod nazivom "Sedam letnjih farmi" u Tensedu, u državi Ajdaho, između 1994. i 1999. godine.

Godine 2000. Krafordova je počela da radi kao menadžer za zabavu u kazinu Coeur d'Alene Casino u Ajdahu, gde je radila do 2007. godine. Ona je bila pisac i producent regionalnu televizijske seriju, "Severozapadna zabava". Guverner Buč Oter ju je 22. novembra 2009. imenovao za okružnog komesara u okrugu Beneva, u državi Ajdaho, ali je izgubila svoju kandidaturu za izbor u novembru 2010. godine. Godine 2011. Krafordova je osnovala neprofitnu Koaliciju za ljudska prava Beneve i bila je prvi predsednik novoosnovane organizacije. Godine 2013. snimila je dokumentarni film "Preživeti najdražu mamicu".

Ona takođe trenutno radi sa kompozitorom Dejvidom Nelsonom na muzičkoj adaptaciji svoje prve knjige, koja će biti izvedena u regionalnom pozorištu države Ajdaho. Krafordova trenutno piše treću knjigu svoje memoarske trilogije, nakon "Najdraže mamice" i "Preživeti".

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Krafordova je upoznala Harvija Medlinskog dok je nastupala u čikaškoj nacionalnoj kompaniji "Barefoot in the Park". On je bio režiser i scenski menadžer na Brodveju. Venčali su se kasnih 1960-ih godina.

Kad je u pitanju njen nesrećan odnos sa majkom ona navodi u jednom intervjuu sledeće:

"Kada u životu nisam radila ono što je ona želela, kada nisam želela da pustim muža i da budem u njenoj službi, ona se zavetovala da će mi se osvetiti“, objašnjava ona. „Nije moglo da mi naudi, zato što smo se nas dve raspravile licem u lice, ali zavetovala se da će uništiti moje sinove… meni je to izgledao kao loš scenario za film B produkcije koji piše… ali nekoliko godina kasnije, mog najstarijeg sina je potpuno obolela mentalna bolest – bipolarna ličnost. ubistvu; kao i samoubistvu“."[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Van Sant, Gus (1991). „My Own Private Idaho”. 
  2. ^ Sunderland, Mitchell (20. 3. 2017). „Bizarni životni putevi ćerki Džoan Kraford i Bet Dejvis”. Pristupljeno 15. 6. 2023.