Korisnik:Ksenija33/pesak
| Nacionalni vrt | |
|---|---|
| |
| Položaj | |
| Karakteristike | |
| Zaštita i posećenost | |
| Ostalo | |
Nacionalni vrt predstavlja karakteristično istorijsko mesto u centru Atine između četvrti Kolonaki i Pangrati.
Lokacija
[uredi | uredi izvor]Površine 15,6 hektara u centru Atine, uz Zepion sa površinom od 13 hektara, ovaj vrt ima ukupnu površinu 28,5 hektara (285 ari). Njegov prvi naziv do 1927. godine bio je „Kraljevski vrt”. Park se nalazi pored Helenskog parlamenta i prostire se ka jugu, gde se nalazi Zepion, prekoputa Stadiona Panatinaiko, gde su održane Prve moderne olimpijske igre 1896. godine. U vrtu se nalaze i antičke ruševine, stubovi, mozaici itd. Na jugoistočnom kraju nalaze se biste Joanisa Kapodistrijasa, velikog filhelena Evnardosa, dok se na jugu nalazi bista nacionalnog pesnika Dionisiosa Solomosa i Aristotela Valaoritisa.
Istorija vrta
[uredi | uredi izvor]U antičko doba deo imanja bio je privatna bašta filozofa i botaničara Teofrasta, jednog od Aristotelovih sledbenika. Vrt je predstavljao poklon Demetrija Faleronskog svom učitelju. Takođe, postojali su i jedan hram i biblioteka.
Granice kraljevskog vrta odredio je 1836. Fridrih Vilhelm fon Gertner (Friedrich von Gärtner), arhitekta palate, na površinu od otprilike 500 ari. S obzirom na to da je ova površina isključivala put Atina-Amarusija-Kifisja, nacrt je 1839. revidirao Hoh, glavni građevinski inženjer palate.
Po naredbi kraljice, vrt od 155 ari organizovan je kao naučni i botanički vrt, koji je uz to bio i privatan. Godine 1839. posađeno je 15 000 ukrasnih biljaka koje su donete iz Đenove, kao i autohtone vrste donete sa Suniona i Evije. Interesovanje kraljice Amalije od Oldenburga za vrt bilo je takvo da je provodila najmanje tri sata dnevno posvećujući pažnju održavanju vrta. U porodici kraljice Amalije pravljenje i održavanje parkova i vrtova predstavljalo je tradiciju. Stoga, ne iznenađuje činjenica da je i sama Amalija želela da ukrasi Atinu velikim vrtom. Godine 1842. lično je posadila sadnice vašingtonije koje i danas stoje na ulazu u vrt sa Bulevara kraljice Amalije.
Radove na sadnji organizovali su i nadgledali francuski baštovan Fransoa Luj Baro (François Louis Barault) koji je preuzeo vođenje vrtom od 1845. do 1854. godine, i Fridrih Šmit (Friedrich Schmidt). Vrt je proširio nemački botaničar Karl Nikolaus Fras. Tokom trajanja radova, otkriveni su arheološki nalazi, uključujući rimski mozaik i antički akvadukt, koji je korišćen za vrt. Upravnik vrta bi je Teodor fon Held, a njegov naslednik Spiridon Miljarakis.
Vrt danas
[uredi | uredi izvor]Vrt je u periodu republike 1927. preimenovan u Nacionalni vrt. Otvoren je za javnost od izlaska do zalaska sunca. Glavni ulaz u park je iz Bulevara, koji je nazvan po kraljici Amaliji, jer je upravo ona zamislila stvaranje vrta. Postoji šest drugih ulaza u vrt: jedan iz Bulevara kraljice Sofije, tri sa Ulice Heroda Atičkog i dva sa područja parka Zepion. U Vrtu postoje jezera sa patkama, mali zoološki vrt, kafić, dečja biblioteka kao i igralište.
Henri Miler je 1939. zabeležio o Naconalnom vrtu sledeće: „Vrt ostaje u mom sećanju kao nijedan drugi koji sam posetio u svom životu. Suština vrta je kao kada neko gleda sliku ili sanja da se nalazi na jednom mestu na koje nikada ne može otići”.
Istorijski vrt
[uredi | uredi izvor]Od 2011. godine objavom u Službenom glasniku (ΦΕΚ) pod brojem 49/ΑΑΠ/23-3-2011 istorijski Nacionalni vrt nalazi se pod posebnom pravnom zaštitom.
„Označavamo kao istorijsko mesto u skladu sa odredbama člana 2, stav 4 i 16 Zakona 3028/2002, Nacoonalni vrt, Opština Atina, Periferija Atika, kao što je navedeno u priloženom topografskom dijagramu, kao karakteristično i homogeno područje, koje obuhvata značajne građevine, konstrukcije i promene nakon 1830. godine, jer predstavlja jedinstven u našoj zemlji i posebno vredan primer pejzažne arhitekture zasnovane na evropskim principima dizajna 19. veka od posebnog botaničkog interesa. To je mesto gde su zabeležene uzastopne razvojne faze novije istorije Atine i neraskidivo je vezano u kolektivnom sećanju stanovnika grada sa važnim prekretnicama u istoriji grčke države, kao i sa njihovim svakodnevnim životom. Zaštitu Nacionalnog vrta treba vršiti u cilju očuvanja duha i značajnih intervencija u prve tri faze njegove izgradnje.”
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Jezera u vrtu. -
Pogled na unutrašnjost. -
Starine. -
Žena i dete posmatraju sunčani sat u Nacionalnom vrtu.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Εθνικός Κήπος, η "ζωή" της Αθήνας, Συνέντευξη με τον γεωπόνο, τέως διευθυντή Εθνικού Κήπου, Νικόλαο Ταμβάκη Αρχειοθετήθηκε 2007-10-07 στο Wayback Machine.
- Αικ. Δεμενεγή-Βιριράκη: Παλαιά ανάκτορα Αθηνών 1836-1986, έκδοση Τεχνικού Επιμελητηρίου τής Ελλάδας, Αθήνα 1999.
- Αλέξανδρος Παπαγεωργίου-Βενετάς, Ο ΚΗΠΟΣ ΤΗΣ ΑΜΑΛΙΑΣ, σχεδιασμός, ίδρυση και εξέλιξη του Εθνικού Κήπου της Αθήνας. Εκδόσεις Ίκαρος, Αθήνα 2008[νεκρός σύνδεσμος]
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- "Ο κήπος της Αθήνας" στο www.cityofathens.gr Αρχειοθετήθηκε 2014-08-12 στο Wayback Machine.
- Εθνικός Κήπος (Αρχείο ντοκιμαντέρ της ΕΡΤ)
- Για πάνω από μια δεκαετία ο Κώστας Παρτσινέβελος έχει αφιερώσει τη ζωή του στη φροντίδα κάθε ζώου που γεννιέται στον Kήπο