Korisnik:MilicaStr/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Krugovi poznanstva[uredi | uredi izvor]

Svi znamo da možemo razlikovati prijatelje od poznanika na osnovu načina na koji ih doživljavamo. Prijatelji su oni sa kojima želimo da provodimo vreme , a poznanici su oni čija prisutnost predstavlja više trenutnu udobnost. Međutim, izgleda da stvaramo lepše slike tih odnosa u stvarnom životu. Ono što je možda još interesantnije je da, ako se osvrnemo na obrasce odnosa unutar grupa od 150 članova, koji predstavljaju našu društvenu okolinu, jedan broj bliskih krugova može da se identifikuje. Najuža grupa sastoji se od tri do pet osoba. Ova grupa kao da predstavlja malo jezgro dobrih prijatelja kojima se obraćamo u nevolji - za savet, utehu ili pozajmicu novca i pomoć. Iznad najuže grupe nalazi se malo veća grupacija koja se obično sastoji od oko deset ljudi. Nakon toga je nešto veći krug koji ima oko trideset ljudi. Brojevi koji čine ove krugove poznanstva izgleda da nemaju pravilnu šemu. Međutim, ako uzmete u obzir da svaki sledeći krug uključuje sve prethodne krugove, pojavljuje se jasan obrazac: formiraju sekvencu koja se svakim sledećim krugom uvećava za tri puta (oko pet, petnaest, pedeset i sto pedeset).[1]

U stvari, postoje najmanje još dva kruga izvan već navedenih: postoji grupacija od oko pet stotina, a druga od oko hiljadu ljudi. Grčki filozof Platon čak je uspeo da uoči sledeći sloj u kom je identifikovao 5.300 članova kao idealan broj ljudi za demokratiju... Nije sigurno šta sve ovi uzastopni krugovi predstavljaju u stvarnom životu, i zašto sa svakim sledećim trostruko uvećavaju veličinu, ali je činjenica da ipak neki odgovaraju nama veoma dobro poznatim grupama. Grupa od dvanaest do petnaest osoba, na primer, već dugo poznata je socijalnim psiholozima kao "saosećajna grupa" - nju čine svi oni čija bi vas eventualna smrt ostavila izbezumljenima. Ono što je zanimljivo je da je ovo ujedno i tipična veličina tima u većini timskih sportova, broja članova u poroti, broja apostola... Grupisanje pedeset ljudi odgovara tipičnom broju članova noćnog kampa tradicionalnih lovaca-sakupljača kao što su australijski Aboridžini ili San Bušmani iz Južne Afrike. Hiljadu i petsto je prosečna veličina plemena, koje se obično definiše kao skup ljudi koji govore istim jezikom ili koriste isti dijalekt. Čini se da je svaki od tih krugova poznanstva uredna mapa sa dva aspekta koji pokazuju kako se odnosimo prema naši prijateljima. Prvi aspekt se odnosi na našu komunikaciju sa njima - bar jednom nedeljno kada je u pitanju unutrašnji krug od pet članova, najmanje jednom mesečno za krug od njih petnaest i jednom godišnje za krug od 150 članova. Drugi aspekt se poklapa sa osećajem bliskosti- najveću bliskost osećamo prema članovima grupe od pet ljudi, ali nešto hladnije odnose imamo sa još deset ljudi koji sa prethodnima čine sledeći krug od petnaest. Kako se krugovi dalje smenjuju, bliskost se sve više gubi.[2]

Na osnovu rečenog, postoji ograničenje u broju ljudi sa kojima možemo biti bliski. Mora postojati ravnoteža u okviru najužeg kruga, tako da ako nova osoba dolazi u vaš život, neko mora da pređe u sledeći nivo.[3]

  1. ^ Dunbar R. str. 32
  2. ^ Dunbar R. str. 33
  3. ^ Dunbar R. str. 34