Pređi na sadržaj

Korisnik:Nikolina.gajic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jug (Film)
RežijaViktor Erise
ProducentElias Kereheta
ScenarioViktor Erise
Snimano po kratkom romanu Adelaide Garsije Morales
MuzikaEnrike Granados
Luis de Pablo (nekreditovan)
FotografijaHose Luis Alkaine
MontažaPablo Gonsales de Amo
Glavne ulogeOmero Antonuti

Isiar Bolain
Sonsoles Aranguren
Rafaela Aparisio
Lola Kardona
Fransisko Merino

Aurore Klement

Podaci i brojevi
Godina1983.
ŽanrDrama
Trajanje93 minuta
RecenzijeAllmovie  Enlace
Fotogramas enlace
Jezikšpanski

Kompanije
Budžet85 miliona pezosa

Jug je španski film reditelja Viktora Erisa u produkciji Elijasa Kerehete prema istoimenom kratkom romanu Adelaide Garsije Morales. Premijerno je prikazan u Madridu 1983. godine i osvojio nekoliko nagrada.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U „Gavioti”, kući na periferiji grada na severu Španije, žive Agustin Arenas, emigrant sa juga, lekar i gatar, i njegova supruga Julija koja brine o njihovoj jedinoj ćerki po imenu Estrelja. Estrelja postaje sve starija i fascinira se ocem, kojeg stalno posmatra, ali ga uopšte ne razume. Estreljino divljenje prema njenom ocu pomešano je sa zbunjenošću koju izaziva njegova porodična odvojenost i njegovo nestalno ponašanje. Međutim, kako prolazi njena adolescencija, Estrelja malo po malo otkriva okolnosti koje su oblikovale Agustinovu ličnost i koje su neizbežno uticale na njihove živote.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Uloga Glumac
Agustin Arenas Omero Antonuti
Hulija Lola Kardona
Estrelja (kao devojčiica) Sonsoles Aranguren
Estrelja (sa petnaest godina) Isiar Bolain
Milagros Rafaela Aparisio
Enamorado Fransisko Merino
Laura/Irena Rios Aurore Klement

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Jedna od stvari koja ovaj film čini posebnim je njegov početak. Mnogi autori to ističu kao stvaranje atmosfere od strane autora koja će definisati kakav će biti ostatak filma. Erise to postiže fiksiranjem kamere na Estreljin krevet kako dani prolaze, zora za zorom. Ovaj ponovljeni kadar uspeva da u gledaocu izazove osećaj usamljenosti, tuge i nostalgije. Podsetimo se da je deset godina ranije Viktor Eris uspeo da stekne ime na međunarodnom nivou zahvaljujući svom prvom dugometražnom filmu „Duh košnice“, promovišući tako špansku kinematografiju.

Jug je film koji je osmišljen da ima drugi deo, u kojem bi Estrelja, koja je već tinejdžerka, otputovala u Karmonu kada je sazna da ima polubrata zbog očeve veze sa drugom ženom. Producent Elijas Kereheta, zajedno sa Viktorom Erisom, složio se da će snimanje filma trajati 81 dan, ali je to prekinuto zbog problema sa finansijama. Producent i reditelj složili su se da nastave sa snimanjem drugog dela kada se reši finansijski problem. Ali uspeh filma bio je toliki da je izabran za filmski festival u Kanu i pobrao odlične kritike. To je dovelo do toga da je film ostavljen kakav jeste, jer su smatrali da je entuzijazam koji su skupili u prvom delu već izgubljen.

U drugom delu filma, koji nikada nije snimljen, lik Fernanda Fernana Gomesa trebalo je da se pojavi kao Estreljin ujak.

Lokacije i snimnje[uredi | uredi izvor]

Film je sniman u Eskaraju, La Rioha (početna scena), Madrid[1]. Eksterijer Pokrajinske bolnice, u kojoj Agustin radi, odgovara zgradi dobrotvorne organizacije Logronjo, trenutnom sedištu nekih saveta Vlade La Riohe i Profesionalnog muzičkog konzervatorijuma. Eksterijer Veličanstvenog hotela odgovara onom u Logronju, koji trenutno zauzimaju kancelarije. Kafić u kom se čitaju pisma odgovara kafiću Barbieri koji se nalazi u kraju Lavapies, u Madridu.[2] Isto tako, bioskop Arkadia u kojem se projektuje film Irene Rios je stara prostorija za projekcije, bioskop Vesa, koja se nalazi u Vitoriji-Gasteis i koja je pretvorena u komercijalne galerije koje su sačuvale onu jedinstvenu fasadu u obliku školjke koja se pojavljuje u Erisovom filmu.

Dobijene nagrade[uredi | uredi izvor]

Nagrada Kategorija Ishod
Međunarodni filmski festival u Sao Paulu najbolji film dobitnik
Ugo de Oro na festivalu u Čikagu najbolji film dobitnik
Iberijski filmski festival u Bordou najbolji film dobitnik
Nagrade Sant Jordi najbolji španski film[3] dobitnik
Medalje kruga kinematografskih pisaca najbolji režiser[4] dobitnik

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deveny, Thomas; Ehrlich, Linda C. (2003-09-01). „An Open Window: The Cinema of Víctor Erice”. Hispania. 86 (3): 506. ISSN 0018-2133. doi:10.2307/20062881. 
  2. ^ Latorre, Jorge (2006). Tres décadas de El espíritu de la colmena (Víctor Erice). Madrid: EIUNSA. ISBN 978-84-8469-969-9. OCLC 847441177. 
  3. ^ Uribe, Arelis (2016-04-01), LA CAZADORA DE FACEBOOK, Ediciones Universidad Alberto Hurtado, str. 187—196, Pristupljeno 2021-12-17 
  4. ^ „Premios otorgados por la Revista Colombiana de Psiquiatría y la Asociación Colombiana de Psiquiatría en el marco del L Congreso Colombiano de Psiquiatría (Cartagena, octubre del 2011)”. Revista Colombiana de Psiquiatría. 40 (4): 818. 2011-12. ISSN 0034-7450. doi:10.1016/s0034-7450(14)60168-2.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]