Korisnik:Petra Bozek

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pojam Strukture i Sistema[uredi | uredi izvor]

Struktura je jedan skup elemenata dok je sistem celina sastavljena od elemenata koji su nužni za njeno održanje. Vrste društvenih stuktura su: 1) demografska (nauka o stanovništvu, polovi i generacije), 2) društvena (klase i slojevi), 3) poplitičke (masa, elita i podelita), 4) ekonomska (mali, srednji i veliki preduzetnici). Vrste sistema su: Ekonomski, Obrazovni, Politički itd. Stukturu čine pojedinci i grupe dok sistem čine institucije i organizacije. funkcija označava mesto i značaj koji element ima u okviru neke celine(strukture ili sistema).


Društvene grupe, Institucije i Organizacije[uredi | uredi izvor]

Društvena grupa je grupa ljudi koji se nalaze međusobno u odnosu. Ti odnosi se uspostavljaju na osnovu zajedničkog porekla, klasne pripadnosti, etničke pripadnosti, interesovanja, zanimanja, delovanja itd. Vrste društvenih grupa su porodica, brak, etničke zajednice (rod, pleme, nacija), naseobine (selo, grad), verske zajednice, zanimanja, klase, slojevi, različita društvena i politička udruženja. U zavisnosti od toga kakvi su odnosi u društvenoj grupi govorimo o zajednici i društvu. Zajednica je društvena grupa u kojoj su odnosi čvršći, prisniji i trajniji. Članovi osećaju bliskost i zavisnost i dele zajedničke vrednosti i kulturu. U zajednice spadaju: porodica, verske komune, etničke zajednice, tradicionalno selo. Društvo ili udruženje je društvena grupa u kojoj su odnosi manje prisni, promenljivi, a članovi unutar te grupe povezuje zajednički interes. U društva spadaju: brak, politička udruženja, grad, preduzeća, stranke, organizacije.


Institucije su društvene grupe u kojima članstvo potvrđuje država, a propise između članova takođe donosi država.


Organizacija je društvena grupa u kojoj je članstvo dobrovoljno, a odnose među članovima propisuju članovi. Oligarhija označava malu grupu ljudi koja vlada u vlastitom interesu umesto u interesu svojih članova. Postoje četiri razloga zbog kojih svaka organizacija vremenom postane oligarhija- 1) velićina organizacije , 2) brzina donošenja odluke , 3) složenost zadatka i 4) poverljivost podataka. Nemački sociolog Robert Miheil je rekao - Onaj ko kaže organizacija, kaže oligarhija, i ova rečenica predstavlja gvozdeni zakon oligarhije. U životu svake institucije postoje četiri razdoblja: 1) doba osnivanja 2) doba efikasnosti 3) doba rutine 4) doba disfinkcionalnosti.


Društvena Stratifikacija[uredi | uredi izvor]

Podeljenost društva na slojeve na osnovu materijalne nejednakosti se naziva društvena stratifikacija. Uobičajeno je troslojno viđenje društva na gorinji odnosno viši sloj, srednji i donji odnosno niži sloj. Slojna pripadnost zavisi od zanimanja koje obavljamo odnosno od plate koju primamo.


Pojam i oblici društvene pokretljivosti[uredi | uredi izvor]

Društvena pokretljivost (socijalna mobilnost) označava svaku promenu slojne pripadnosti. Ona može da bude unutargeneracijska i međugeneracijska. Unutargeneracijska društvena pokretljivost označava promenu složnog položaja pojedinca i utvrđuje se poređenjem nečijeg zanimanja u dve ili više tačaka u vremenu. Ona može biti ulazna(primer, elektičar postaje pravnik)i silazna(primer, pravnik postaje električar). Međugeneracijska društvena pokretljivost označava promenu slojnog položaja pojedinca i donosi na predhodin naraštaj. Može biti uzlazna (primer,otac je električar, a sin je pravnik) i silazna ( primer,otac je pravnik,a sin električar).


Kasta,Stalež,Klasa[uredi | uredi izvor]

Kasta je društveni sloj koji je pravno određen, doživotni i strogo odvojen društveni sloj. Kastinski sistem je krakterističan za Indiju. Između kasta je bilo zabranjeno sklapanje brakova, čak i privatni odnosi. Prelazak iz jedne kaste u drugu nije moguć. Stalež je ravno određen društveni sloj koji pojedinca u izuzetnim prilikama može da promeni. Staleži su karakteristični za srednjovekovnu Evropu i u njima je propustljivost mnogo veća nego što je tu u kastama. Sa pojavom industrijskog društva u 19.veku javljaju se klase. Klasa je društveni sloj koji nije određen pravom već mestom u proizvodnji.

Marksovo Shvatanje Klasa[uredi | uredi izvor]

Marks društvo posmatra kroz dva suprotstavljena sloja. To su: gornji sloj (čine ga kapitalisti-to su bogati vlasnici fabrika i firmi koji poseduju vlasnišstvo odnosno kapital) i donji sloj (čine ga obični fizički radnici koje rade kod kapitalista i oni nemaju nikakav kapital). Prema Marksovom mišljenju ova dva sloja se nalaze u neprijateljskim odnosima(u odnosima eksploatacije). Marks klase posmatra kao međusobno suprotstavljene slojeve. Kao predlog za promenu ovako teškog položaja proletera Marks predlaže sledeće: ukidanje vlasništva(nacionalizacija imovine), ujedinjenje svih proletera koji će podići revoluciju i uspostaviti bezvlasno društvo(komunističko društvo). Marks društvo posmatra (analizira) na osnovu baze i nadgradnje. To znači da bazu društva čine tehnološka razvijenost društva, klasni odnosi, a nadgradnju čine politika, pravo i ideologija. Marks je na osnovu klasne borbe hteo da objasni i sve ostale segmente društva(politiku, pravo, ideologiju).


Veberovo shvatanje klasa[uredi | uredi izvor]

Za razliku od Marksa koji je klase posmatrao kao međusobno suprostavljene, Veber klase vidi na drugačiji način. Analizirajuci Marksovu teoriju pokazao je da srednja klasa nije prestala nego upravo suprotno, Veber govori o novoj srednjoj klasi. Nju čine stručnjaci(inžinjeri,pravnici,lekari,profesori...) Prema Veberu položaj klasa u velikoj meri zavisi od tržišne imovine. Beber društvo analizira kroz četiri klase: 1) Gornja klasa(kapitalisti)- to su ljudi koji su zahvaljujući trćišnoj imovini uspeli da steknu dobro obrazovanje, a zatim na osnovu tog istog obrazovanja da steknu proizvoljnu imovinu. 2)nova srednja klasa(stručnjaci)-to su oni ljudi koji su uspeli da steknu dobro obrazovanje ali koji nemaju tržišnu imovinu. Prema Veberu predstavlja osnovu zapadnog društva. 3) stara srednja klasa(,,stara buržoazija,,) koji nemaju neko dobro obrazovanje ali imaju tržišnu imovinu. 4) donja klasa(radnici)-to su oni ljudi koji nemaju ni obrazovanje ni tržišnu imovinu. Stručnjaci su gruga ljudi koja obavlja isto zanimanje ali se pre svega misli na ljude koji imaju visoko obrazovanje.


Talkot Parsons (1902-1978)[uredi | uredi izvor]

Ugled nekog zanimanja zavisi pre svega od veličine koristi koju društvo ima od njega. Parsons je primetio da su sva zanimanja društveno korisna ali da jednostavno postoje neka zanimanja kojima se zadovoljavaju važnije potrebe društva. On govori o tome da bi stručnjaci(inžinjeri,lekari,pravnici,profesori) trebalo da imaju najveći ugled dok bi plata bila nagrada za korist koju društvo ima od tih stručnjaka. Govori o dve vrste struka(stručnjaka): 1)obrazovne struke(nastavnici,profesori) 2)primenjene struke(pravnici,lekari).

Spomenice i zahvalnice[uredi | uredi izvor]

100 izmena