Korisnik:VasoniVasoni/Bitka kod Tomašova Lubelskog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Tomašova Lubelskog
Deo Invazija Poljske tokom Drugi svetski rat
VremeSeptembar 19 - 26 1939
Mesto
50° 27′ 00″ N 23° 25′ 00″ E / 50.45000° S; 23.41667° I / 50.45000; 23.41667
AkcijaBitka kod Tomašova Lubelskog
Ishod Pobeda Nemačke i predaja vojske Krakov
Sukobljene strane
 Nacistička Nemačka  Poljska
Komandanti i vođe
Nacistička Njemačka Leonard Wecker
Nacistička Njemačka Vilhelm List
Nacistička Njemačka Valter fon Rajhenau
Nacistička Njemačka Evald fon Klajst
Nacistička Njemačka Ernst Busch

Prva faza:
Poljska Antoni Szylling
Poljska Tadeusz Piskor

Druga faza:
Poljska Stefan Dąb-Biernacki
Poljska Emil Krukowicz-Przedrzymirski
Poljska Władysław Anders
Poljska Jan Kruszewski
Uključene jedinice
1 divizija 4 divizija
Žrtve i gubici
929 poginulih, 1.174 ranjenih i 36 uništenih tenkov 870 poginulih i 700 ranjenih
Tomašov Lubelski na karti Poljske
Tomašov Lubelski
Tomašov Lubelski
Položaj Tomašova Lubelskog na mapi Poljske

Bitka kod Tomašova Lubelskog odigrala se od 18. septembra do 26. septembra 1939. godine kod grada Tomašova Lubelskog. To je bila druga najveća bitka[1] invazije na Poljsku (Bitka kod Bzure bila je najveća) i ujedno najveća tenkovska bitka u kampanji. Rezultat je bila predaja vojske Krakov 26. septembra 1939[2]. Bitka se može podeliti u dve faze, prva faza od 19. do 20. septembra i druga faza od 21. do 26. septembra. U francuskim izvorima se često nazivaju Prvom, odnosno Drugom bitkom kod Tomašova Lubelskog.

Prva faza[uredi | uredi izvor]

Mapa prve faze Lonio17

U prvoj fazi (poznata i kao Prva bitka kod Tomašova Lubelskog ), poljske snage, sastavljene od vojske Lublin i vojske Krakov pod vođstvom generala Piskora, pokušale su da se probiju kroz nemačke položaje oko Tomašova prema rumunskom mostobranom području. Obe vojske snage 15. septembra, na području jugozapadno od Frampola. Njihov put prema jugu blokirali su, međutim, dva nemačka korpusa - XXII armijski korpus (oko Bilgoraja ) i XXII pancarski korpus, koji su se sastojali od 2. nemečke oklopne divizije i 9. tenkovski divizion (oko Hrubješova, Zamošća i Tomaszov Lubelskog). Poljske snage, koncentrisane oko Frampola, bile su opkoljene od šest do sedam nemačkih divizija. Budući da ni vojska Krakova, ni vojska Lublin nisu imali avione, general Antoni Šiling, komandant vojske Krakova, odlučio je da rizikuje i napadne Nemce, ne znajući njihovu stvarnu snagu. Znao je da su se pancarske snage već približile Ravi Ruskoj i nadao se da će se njihove jedinice protezati duž puta od Jaroslava do Rave[3]. Poljske snage su uključivale jednu od najvećih poljskih oklopnih jedinica tog doba, Varšavsku oklopno-motorizovanu brigadu, a Sziling je, zajedno sa generalom Piskorom, odlučio da Varšavska brigada izvede demonstrativni napad na Tomašov, skrećući pažnju Nemaca. Udružene poljske snage bile su sastavljene od pet pešadijskih divizija - 3., 21., 22., 23. i 55. divizije . Dalje, sastojale su se od 1. brdske brigade, Krakovske konjičke brigade i Varšavske oklopno-motorizovane brigade. Međutim, nakon dana teških borbi, poljske jedinice su smanjene na 30-50% svoje prvobitne snage (osim oklopne brigade), nedostajući baterije, protivtenkovska municija i kontrolori. Dalje, komunikacija između odvojenih divizija bila je jaka i nisu imali puno podrške, što je bila velika prednost, jer su imali ideju o kretanju i položaju nemačkih snaga.

Poljski tenkovski napad, 18. septembra

Ovi planovi, međutim, brzo su se promenila, pošto su Nemci uništili ključnu Polish jedinicu, 21. Mountain Division blizini sela Dzikoviec, septembra 15/16, ubija opšte Jozef Kustron . General Piskor, shvatajući da su nemačke snage jače nego što je mislio, odlučio je da deluje brzo, ne čekajući da se koncentrišu sve njegove divizije. 17. septembra naredio je Varšavskoj oklopno-motorizovanoj brigadi da napadne Tomašov i zadrži grad dok se glavne snage vojske Krakova ne pridruže brigadi. Tomašov je napadnut 18. septembra ujutro, a do 13 sati polovina grada bila je u poljskim rukama. U međuvremenu, međutim, 4. laka divizija pridružila se bici, udarajući zadnje poljske jedinice i prisiljavajući ih da se povuku. Stoga je pokušaj hvatanja Tomašova u iznenadnom napadu propao. [4] U noći sa 18. na 19. septembra, Varšavska brigada, podržana pešadijom 23. i 55. divizije, ponovo je napala Tomašov, ali bez uspeha. Treći napad dogodio se u noći sa 19. na 20. septembar, ali su poljske jedinice bile neorganizovane i demoralizovane. Posle niza haotičnih okršaja, sa porastom broja ubijenih i ranjenih i smanjenjem municije, general Piskor je odlučio da se preda. Zarobljeno je oko 11.000 poljskih vojnika, a male grupe uspele su da se sakriju u šume.

U međuvremenu, Operativna grupa „Boruta“ (nazvana po generalu Miečislav Boruta-Spiehović ), koja je bila deo vojske Krakova, odvojila se od glavnih poljskih snaga i krenula prema Narolu . Okružene Nemcima, poljske jedinice su uništavane jedna po jedna. Neki su uspeli da stignu do područja Rava Ruska, gde se 20. septembra predalo 3.000 vojnika, završavajući ovu fazu bitke. [5]

Druga faza[uredi | uredi izvor]

Mapa druge faze Lonio17

Druga faza (poznata i kao Druga bitka kod Tomašova Lubelskog ) uključivala je poljske jedinice iz takozvanog Severnog fronta - preostali elementi vojske Lublin, vojske Modlin i operativnih grupa Viškov, Narev i Novogrodska konjička brigada pod vođstvom generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog i Stefan Dab-Biernacki . Te snage su se 20. septembra nalazile nekih 40 kilometara severno od Tomašova, u oblasti Sitaniec . General Dab-Biernacki, koji im je zapovedao, do poslednjih sati nije imao pojma o tekućoj bitci i nije pomagao u borbi sa trupama. U isto vreme, general Piskor nije znao za jedinice Dab-Biernackog koje su delovale severoistočno od Tomašuva. Sveukupno, snage Severnog fronta imale su 39.000 vojnika i 225 topova. [6] Bili su podeljeni u tri grupe - Konjica generala Vladislava Andersa, Operativna grupa generala Jana Kruševskog i Operativna grupa generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog. Poljski snage su dorasli za nemačke 10. armije i 14. armije, čuvanje puteva na jugu, ali generalno DAB-Biernacki, na sastanku sa svojim oficirima 18. septembra u selu Vereszcze Duze kod Helm, odlučio da ide zajedno sa nekim pokušaj proboja do Mađarske ili Rumunije. Dab-Biernacki je već znao da je Crvena armija napala Poljsku dan ranije, pa je vreme bilo od presudne važnosti.

Snage Severnog fronta krenule su u pravcu juga od područja Helma u dve kolone, prema Zamošć, na koji je Dab-Biernacki odlučio da napadne. 18. septembra Poljaci su napali Krasnistav, ali nisu uspeli da ga zauzmu. Sledećeg dana Dab-Biernacki naredio je da se napad na Zamosć izvrši 20. septembra, ali je u noći 19./20. Septembra saznao za tekuću bitku kod Tomašova Lubelskog i odlučio da pomogne. Jedinice Severnog fronta krenule su prema Tomaszovu, ali su ih 20. septembra uveče napale 4. laka divizija i 27. pešadijska divizija u blizini Češnika. U međuvremenu, jedinice Operativne grupe generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog stigle su do područja Tomašova, a 21. septembra, nekoliko sati završena prva faza bitke, napale su trupe pod komandom generala Ernsta Buscha ( 28. Jager divizija i 8. Jager Divizija ). Budući da su se poljske snage pokazale snažnijima nego što se očekivalo, feldmaršal Vilhelm List odlučio je poslati pojačanje generalu Buschu - 68. pešadijskoj diviziji, 27. ID i 2. panzerskoj diviziji, koja je upravo izvršila brisanje poljskih snaga u prvoj fazi bitke kod Tomašova Lubelskog .

Uveče 22. septembra, konjica generala Vladislava Andersa napala je, zauzevši Krasnistav, a zatim stigla do Sambora . Ostale poljske jedinice nisu imale uspeha, a u nekoliko okršaja su opkoljene 23. septembra. General Dab-Biernacki naredio je svojim oficirima da kapituliraju, pobegao iz okruženja i napustio Poljsku, završivši u Francuskoj . General Przedrzimirski odbio je da se povinuje naredbi i 24. septembra napao je Krasnobrod, ali ga je 8. Jager divizija zaustavila. Većina preostalih poljskih snaga kapitulirala je oko 26. septembra. [7]

Poljske jedinice[uredi | uredi izvor]

Prva faza[uredi | uredi izvor]

Poljska prva faza
Grupe Divizija ili brigada Pukovi
Vojska Lublin
Piskor
Varšavska oklopno-motorizovana brigada
Rovecki
1. motorizovani pešadijski puk
1. pušački puk
elementi 1. lakog tenkovskog bataljona
elementi drugih malih oklopnih jedinica
Sandomierz Group
Sikorski
94. pešadijski puk
164. pešadijski puk
Vojska Krakov
Sziling
Operativna grupa Jagmin
Jagmin-Sadovski
23. pešadijska divizija
Povierza
11. pešadijski puk
73. pešadijski puk
75. pešadijski puk
55. pešadijska divizija
Kalabinski
201. pešadijski puk
203. pešadijski puk
204. pešadijski puk
22. planinska pešadijska divizija
Endel-Ragis
2. puška puka Podhale
5. puški puk Podhale
6. puhački puk Podhale
Operativna grupa Boruta
Boruta-Špihovič
6. pešadijska divizija
Mond
12. pešadijski puk
16. pešadijski puk
20. pešadijski puk
21. brdsko-pešadijska divizija
Kustron
202. pešadijski puk
3. puk puške Podhale
4. puška puka Podhale
Krakovska konjička brigada
Piasecki
3. ulanski puk
5. puški puk
8. ulanski puk

Druga faza[uredi | uredi izvor]

Poljska druga faza
Grupe Divizija ili brigada Pukovi
Severni front
Dab-Biernacki
39. pešadijska divizija
Olbriht
93. pešadijski puk
94. pešadijski puk
95. pešadijski puk
Operativna grupa Przedrzimirski
Krukovic-Przedrzimirski
1. legijska pešadijska divizija
Kovalski
1. legijski pešadijski puk
5. legijski pešadijski puk
6. legijski pešadijski puk
elementi 3. legijske pešadijske divizije
33. pešadijska divizija
Zielenievski
133. pešadijski puk
134 pešadijski puk
135 pešadijski puk
41. pešadijska divizija
Piekarski
114. pešadijski puk
115 pešadijski puk
116 pešadijski puk
Konjička brigada Mazoviecka
Karcz
1. puk Chevau-legers
7. ulanski puk
<11. legija Ulanski puk
Konjička operativna grupa Anders
Anders
Konjička brigada Novogrodzka
Plisovski
25. ulanski puk
26. ulanski puk
27. ulanski puk
Voljinska konjička brigada
Filipovic
12. ulanski puk
19. ulanski puk
21. ulanski puk
Konjička brigada Kresova
Grobicki
6. puk pušaka
20. ulanski puk
22. ulanski puk
Operativna grupa Kruzevski
Kruzevski
10. pešadijska divizija
Dindorf-Ankovič
28. pešadijski puk
30. pešadijski puk
31. pešadijski puk
Kombinovana pešadijska divizija
Volkovic
13. pešadijska brigada
19. pešadijska brigada
elementi 29. pešadijske brigade
Kombinovana konjička brigada
Zakrzevski
Varšavski konjički puk
elementi konjičke brigade Vilenska
8. ulanski puk

Nemačke jedinice[uredi | uredi izvor]

Nemačka
Grupe Divizija ili brigada Pukovi
10. armija
Rajhenau
VII korpus
Šobert
27. pešadijska divizija
Bergman
40. pešadijski puk
63. pešadijski puk
91. pešadijski puk
68. pešadijska divizija
Braun
169. pešadijski puk
188. pešadijski puk
196. pešadijski puk
14. armija
List
VIII korpus
Buš
8. pešadijska divizija
Koch-Erpach
28. pešadijski puk
38. pešadijski puk
84. pešadijski puk
28. pešadijska divizija
Obstfelder
7. pešadijski puk
49. pešadijski puk
83. pešadijski puk
XXII korpus
Klajst
2. tankovska divizija
Veiel
3. tankovski puk
4. tankovski puk
2. motorizovani pešadijski puk
4. laka divizija
Hubicki
33. tankovski bataljon
10. mehanizovani konjički puk
11. mehanizovani konjički puk
XVII korpus
Kienic
44. pešadijska divizija
Šubert
131. pešadijski puk
132. pešadijski puk
134. pešadijski puk
45. pešadijska divizija
Materna
130. pešadijski puk
133. pešadijski puk
135. pešadijski puk

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Vickers Mk. E light tank in the Polish service. Private Land Army Research Institute. Last accessed on 11 March 2007
  2. ^ Zaloga, S.J., 2002, Poland 1939, Oxford: Osprey Publishing Ltd., ISBN 9781841764085
  3. ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania polska 1939 roku, page 308. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
  4. ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania polska 1939 roku, page 309. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
  5. ^ Stanley S. Seidner,Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the Defense of Poland, New York,1978 ,226-28
  6. ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania Polska 1939 roku, page 312. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
  7. ^ Seidner,Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the Defense of Poland, New York,1978 ,277

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[[Категорија:Category:1939.]] [[Категорија:Инвазија на Пољску]]