Korisnik:VasoniVasoni/Bitka kod Tomašova Lubelskog
Bitka kod Tomašova Lubelskog | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Invazija Poljske tokom Drugi svetski rat | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Nacistička Nemačka | Poljska | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Leonard Wecker Vilhelm List Valter fon Rajhenau Evald fon Klajst Ernst Busch |
Prva faza: Stefan Dąb-Biernacki Emil Krukowicz-Przedrzymirski Władysław Anders Jan Kruszewski | ||||||||
Uključene jedinice | |||||||||
1 divizija | 4 divizija | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
929 poginulih, 1.174 ranjenih i 36 uništenih tenkov | 870 poginulih i 700 ranjenih | ||||||||
Bitka kod Tomašova Lubelskog odigrala se od 18. septembra do 26. septembra 1939. godine kod grada Tomašova Lubelskog. To je bila druga najveća bitka[1] invazije na Poljsku (Bitka kod Bzure bila je najveća) i ujedno najveća tenkovska bitka u kampanji. Rezultat je bila predaja vojske Krakov 26. septembra 1939[2]. Bitka se može podeliti u dve faze, prva faza od 19. do 20. septembra i druga faza od 21. do 26. septembra. U francuskim izvorima se često nazivaju Prvom, odnosno Drugom bitkom kod Tomašova Lubelskog.
Prva faza[uredi | uredi izvor]
U prvoj fazi (poznata i kao Prva bitka kod Tomašova Lubelskog ), poljske snage, sastavljene od vojske Lublin i vojske Krakov pod vođstvom generala Piskora, pokušale su da se probiju kroz nemačke položaje oko Tomašova prema rumunskom mostobranom području. Obe vojske snage 15. septembra, na području jugozapadno od Frampola. Njihov put prema jugu blokirali su, međutim, dva nemačka korpusa - XXII armijski korpus (oko Bilgoraja ) i XXII pancarski korpus, koji su se sastojali od 2. nemečke oklopne divizije i 9. tenkovski divizion (oko Hrubješova, Zamošća i Tomaszov Lubelskog). Poljske snage, koncentrisane oko Frampola, bile su opkoljene od šest do sedam nemačkih divizija. Budući da ni vojska Krakova, ni vojska Lublin nisu imali avione, general Antoni Šiling, komandant vojske Krakova, odlučio je da rizikuje i napadne Nemce, ne znajući njihovu stvarnu snagu. Znao je da su se pancarske snage već približile Ravi Ruskoj i nadao se da će se njihove jedinice protezati duž puta od Jaroslava do Rave[3]. Poljske snage su uključivale jednu od najvećih poljskih oklopnih jedinica tog doba, Varšavsku oklopno-motorizovanu brigadu, a Sziling je, zajedno sa generalom Piskorom, odlučio da Varšavska brigada izvede demonstrativni napad na Tomašov, skrećući pažnju Nemaca. Udružene poljske snage bile su sastavljene od pet pešadijskih divizija - 3., 21., 22., 23. i 55. divizije . Dalje, sastojale su se od 1. brdske brigade, Krakovske konjičke brigade i Varšavske oklopno-motorizovane brigade. Međutim, nakon dana teških borbi, poljske jedinice su smanjene na 30-50% svoje prvobitne snage (osim oklopne brigade), nedostajući baterije, protivtenkovska municija i kontrolori. Dalje, komunikacija između odvojenih divizija bila je jaka i nisu imali puno podrške, što je bila velika prednost, jer su imali ideju o kretanju i položaju nemačkih snaga.
Ovi planovi, međutim, brzo su se promenila, pošto su Nemci uništili ključnu Polish jedinicu, 21. Mountain Division blizini sela Dzikoviec, septembra 15/16, ubija opšte Jozef Kustron . General Piskor, shvatajući da su nemačke snage jače nego što je mislio, odlučio je da deluje brzo, ne čekajući da se koncentrišu sve njegove divizije. 17. septembra naredio je Varšavskoj oklopno-motorizovanoj brigadi da napadne Tomašov i zadrži grad dok se glavne snage vojske Krakova ne pridruže brigadi. Tomašov je napadnut 18. septembra ujutro, a do 13 sati polovina grada bila je u poljskim rukama. U međuvremenu, međutim, 4. laka divizija pridružila se bici, udarajući zadnje poljske jedinice i prisiljavajući ih da se povuku. Stoga je pokušaj hvatanja Tomašova u iznenadnom napadu propao. [4] U noći sa 18. na 19. septembra, Varšavska brigada, podržana pešadijom 23. i 55. divizije, ponovo je napala Tomašov, ali bez uspeha. Treći napad dogodio se u noći sa 19. na 20. septembar, ali su poljske jedinice bile neorganizovane i demoralizovane. Posle niza haotičnih okršaja, sa porastom broja ubijenih i ranjenih i smanjenjem municije, general Piskor je odlučio da se preda. Zarobljeno je oko 11.000 poljskih vojnika, a male grupe uspele su da se sakriju u šume.
U međuvremenu, Operativna grupa „Boruta“ (nazvana po generalu Miečislav Boruta-Spiehović ), koja je bila deo vojske Krakova, odvojila se od glavnih poljskih snaga i krenula prema Narolu . Okružene Nemcima, poljske jedinice su uništavane jedna po jedna. Neki su uspeli da stignu do područja Rava Ruska, gde se 20. septembra predalo 3.000 vojnika, završavajući ovu fazu bitke. [5]
Druga faza[uredi | uredi izvor]
Druga faza (poznata i kao Druga bitka kod Tomašova Lubelskog ) uključivala je poljske jedinice iz takozvanog Severnog fronta - preostali elementi vojske Lublin, vojske Modlin i operativnih grupa Viškov, Narev i Novogrodska konjička brigada pod vođstvom generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog i Stefan Dab-Biernacki . Te snage su se 20. septembra nalazile nekih 40 kilometara severno od Tomašova, u oblasti Sitaniec . General Dab-Biernacki, koji im je zapovedao, do poslednjih sati nije imao pojma o tekućoj bitci i nije pomagao u borbi sa trupama. U isto vreme, general Piskor nije znao za jedinice Dab-Biernackog koje su delovale severoistočno od Tomašuva. Sveukupno, snage Severnog fronta imale su 39.000 vojnika i 225 topova. [6] Bili su podeljeni u tri grupe - Konjica generala Vladislava Andersa, Operativna grupa generala Jana Kruševskog i Operativna grupa generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog. Poljski snage su dorasli za nemačke 10. armije i 14. armije, čuvanje puteva na jugu, ali generalno DAB-Biernacki, na sastanku sa svojim oficirima 18. septembra u selu Vereszcze Duze kod Helm, odlučio da ide zajedno sa nekim pokušaj proboja do Mađarske ili Rumunije. Dab-Biernacki je već znao da je Crvena armija napala Poljsku dan ranije, pa je vreme bilo od presudne važnosti.
Snage Severnog fronta krenule su u pravcu juga od područja Helma u dve kolone, prema Zamošć, na koji je Dab-Biernacki odlučio da napadne. 18. septembra Poljaci su napali Krasnistav, ali nisu uspeli da ga zauzmu. Sledećeg dana Dab-Biernacki naredio je da se napad na Zamosć izvrši 20. septembra, ali je u noći 19./20. Septembra saznao za tekuću bitku kod Tomašova Lubelskog i odlučio da pomogne. Jedinice Severnog fronta krenule su prema Tomaszovu, ali su ih 20. septembra uveče napale 4. laka divizija i 27. pešadijska divizija u blizini Češnika. U međuvremenu, jedinice Operativne grupe generala Emila Krukovicz-Przedrzimirskog stigle su do područja Tomašova, a 21. septembra, nekoliko sati završena prva faza bitke, napale su trupe pod komandom generala Ernsta Buscha ( 28. Jager divizija i 8. Jager Divizija ). Budući da su se poljske snage pokazale snažnijima nego što se očekivalo, feldmaršal Vilhelm List odlučio je poslati pojačanje generalu Buschu - 68. pešadijskoj diviziji, 27. ID i 2. panzerskoj diviziji, koja je upravo izvršila brisanje poljskih snaga u prvoj fazi bitke kod Tomašova Lubelskog .
Uveče 22. septembra, konjica generala Vladislava Andersa napala je, zauzevši Krasnistav, a zatim stigla do Sambora . Ostale poljske jedinice nisu imale uspeha, a u nekoliko okršaja su opkoljene 23. septembra. General Dab-Biernacki naredio je svojim oficirima da kapituliraju, pobegao iz okruženja i napustio Poljsku, završivši u Francuskoj . General Przedrzimirski odbio je da se povinuje naredbi i 24. septembra napao je Krasnobrod, ali ga je 8. Jager divizija zaustavila. Većina preostalih poljskih snaga kapitulirala je oko 26. septembra. [7]
Poljske jedinice[uredi | uredi izvor]
Prva faza[uredi | uredi izvor]
Poljska prva faza | |||
Grupe | Divizija ili brigada | Pukovi | |
---|---|---|---|
Vojska Lublin Piskor | |||
Varšavska oklopno-motorizovana brigada Rovecki |
1. motorizovani pešadijski puk 1. pušački puk elementi 1. lakog tenkovskog bataljona elementi drugih malih oklopnih jedinica | ||
Sandomierz Group Sikorski |
94. pešadijski puk 164. pešadijski puk | ||
Vojska Krakov Sziling |
Operativna grupa Jagmin Jagmin-Sadovski | ||
23. pešadijska divizija Povierza |
11. pešadijski puk 73. pešadijski puk 75. pešadijski puk | ||
55. pešadijska divizija Kalabinski |
201. pešadijski puk 203. pešadijski puk 204. pešadijski puk | ||
22. planinska pešadijska divizija Endel-Ragis |
2. puška puka Podhale 5. puški puk Podhale 6. puhački puk Podhale | ||
Operativna grupa Boruta Boruta-Špihovič |
6. pešadijska divizija Mond |
12. pešadijski puk 16. pešadijski puk 20. pešadijski puk | |
21. brdsko-pešadijska divizija Kustron |
202. pešadijski puk 3. puk puške Podhale 4. puška puka Podhale | ||
Krakovska konjička brigada Piasecki |
3. ulanski puk 5. puški puk 8. ulanski puk |
Druga faza[uredi | uredi izvor]
Poljska druga faza | |||
Grupe | Divizija ili brigada | Pukovi | |
---|---|---|---|
Severni front Dab-Biernacki | |||
39. pešadijska divizija Olbriht |
93. pešadijski puk 94. pešadijski puk 95. pešadijski puk | ||
Operativna grupa Przedrzimirski Krukovic-Przedrzimirski |
1. legijska pešadijska divizija Kovalski |
1. legijski pešadijski puk 5. legijski pešadijski puk 6. legijski pešadijski puk elementi 3. legijske pešadijske divizije | |
33. pešadijska divizija Zielenievski |
133. pešadijski puk 134 pešadijski puk 135 pešadijski puk | ||
41. pešadijska divizija Piekarski |
114. pešadijski puk 115 pešadijski puk 116 pešadijski puk | ||
Konjička brigada Mazoviecka Karcz |
1. puk Chevau-legers 7. ulanski puk <11. legija Ulanski puk | ||
Konjička operativna grupa Anders Anders | |||
Konjička brigada Novogrodzka Plisovski |
25. ulanski puk 26. ulanski puk 27. ulanski puk | ||
Voljinska konjička brigada Filipovic |
12. ulanski puk 19. ulanski puk 21. ulanski puk | ||
Konjička brigada Kresova Grobicki |
6. puk pušaka 20. ulanski puk 22. ulanski puk | ||
Operativna grupa Kruzevski Kruzevski |
10. pešadijska divizija Dindorf-Ankovič |
28. pešadijski puk 30. pešadijski puk 31. pešadijski puk | |
Kombinovana pešadijska divizija Volkovic |
13. pešadijska brigada 19. pešadijska brigada elementi 29. pešadijske brigade | ||
Kombinovana konjička brigada Zakrzevski |
Varšavski konjički puk elementi konjičke brigade Vilenska 8. ulanski puk |
Nemačke jedinice[uredi | uredi izvor]
Nemačka | |||
Grupe | Divizija ili brigada | Pukovi | |
---|---|---|---|
10. armija Rajhenau |
VII korpus Šobert |
27. pešadijska divizija Bergman |
40. pešadijski puk 63. pešadijski puk 91. pešadijski puk |
68. pešadijska divizija Braun |
169. pešadijski puk 188. pešadijski puk 196. pešadijski puk | ||
14. armija List |
VIII korpus Buš |
8. pešadijska divizija Koch-Erpach |
28. pešadijski puk 38. pešadijski puk 84. pešadijski puk |
28. pešadijska divizija Obstfelder |
7. pešadijski puk 49. pešadijski puk 83. pešadijski puk | ||
XXII korpus Klajst | |||
2. tankovska divizija Veiel |
3. tankovski puk 4. tankovski puk 2. motorizovani pešadijski puk | ||
4. laka divizija Hubicki |
33. tankovski bataljon 10. mehanizovani konjički puk 11. mehanizovani konjički puk | ||
XVII korpus Kienic |
44. pešadijska divizija Šubert |
131. pešadijski puk 132. pešadijski puk 134. pešadijski puk | |
45. pešadijska divizija Materna |
130. pešadijski puk 133. pešadijski puk 135. pešadijski puk |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The Vickers Mk. E light tank in the Polish service. Private Land Army Research Institute. Last accessed on 11 March 2007
- ^ Zaloga, S.J., 2002, Poland 1939, Oxford: Osprey Publishing Ltd., ISBN 9781841764085
- ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania polska 1939 roku, page 308. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
- ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania polska 1939 roku, page 309. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
- ^ Stanley S. Seidner,Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the Defense of Poland, New York,1978 ,226-28
- ^ Czesław Grzelak, Henryk Stańczyk Kampania Polska 1939 roku, page 312. Oficyna Wydawnicza RYTM Warszawa, 2005. ISBN 83-7399-169-7
- ^ Seidner,Marshal Edward Śmigły-Rydz Rydz and the Defense of Poland, New York,1978 ,277
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
[[Категорија:Category:1939.]] [[Категорија:Инвазија на Пољску]]