Pređi na sadržaj

Krasuha (elektronsko ratovanje)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krasuha - 2/4
Krasuha-4
VrstaSistem elektronskog ratovanja
Poreklo Rusija
Specifikacije
Maks. ef. domet150-300 k m

Krasuha je ruska porodica sistema za elektronsko ratovanje (ER). Razvijena od strane Sveruskog istraživačkog instituta „Gradijent“ ( Rostov na Donu ), novgorodski pogon „Kvant “, koji je deo KRET-a, učestvovao je u proizvodnji i testiranju prototipa. [1] Serijsku proizvodnju ovog sistema za elektronsko ratovanje vrši Brjanska elektromehanička fabrika .

Namena

[uredi | uredi izvor]

Zaštita komandnih mesta, grupacija trupa, sistema PVO, važnih industrijskih i administrativno-političkih objekata. Kompleks analizira vrstu signala i deluje na neprijateljske radare sa ometanjem zračenja. Suzbija špijunske satelite, zemaljske radare i AVAKS sisteme aviona. [2]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Razvoj kompleksa Krasuha počeo je sredinom 1990-ih. Istovremeno sa kompleksom 1RL257 „Krasuha-4” razvijen je i sistem 1L269 „Krasuha-2”. Kompleksi se međusobno razlikuju po sastavu korišćene opreme („Krasuha-2“ se pravi na analognoj opremi, „Krasuha-4“ na digitalnoj [3] ), karakteristikama i korišćenoj šasiji. Kompleks Krasuha-2 se montira na BAZ- 6910-022 8h8, a Krasuha-4 se montira na Kamaz 8h8 . Informacije koje pružaju uvid u detaljniju razliku između ova 2 sistema su tajna.

Državna ispitivanja sistema su završena 2009. godine. [4]

Početak isporuka

[uredi | uredi izvor]

Prve stanice Krasuha-2 isporučene su Oružanim snagama Rusije 2012. godine.

Prvi ugovor o isporuci pet serijskih proizvoda „Krasuha-4“ potpisan je 26. maja 2011. godine. Drugi državni ugovor za proizvodnju neutvrđenog broja kompleksa Krasuha-4 zaključen je kao 23. aprila 2012. godine sa Koncernom „Radioelektronske tehnologije“. Po sličnoj šemi, 27. marta 2013. godine potpisan je treći državni ugovor sa KRET-om za nabavku kompleksa Krasuha-4 u količini od 18 jedinica. [5]

Tehničke informacije

[uredi | uredi izvor]

Tehnički detalji kompleksa su poverljivi. Tvrdi se da mogućnosti aktivne stanice za ometanje omogućavaju efikasno suočavanje sa svim modernim radarskim stanicama. Prema izveštajima, sistem za elektronsko ratovanje Krasuha-4 je u stanju da ometa ne samo signal neprijateljskih radarskih stanica, već i radio-kontrolne kanale za bespilotne letelice . Prema rečima Fjodora Dmitruka, generalnog direktora Brjanske elektromehaničke fabrike, kompleks Krasuha-2 uključuje tri vozila sa specijalnom opremom, a kompleks Krasuha-4 dva. [3]

Taktičko-tehničke karakteristike

[uredi | uredi izvor]

Domet kompleksa Krasuha-4 se procenjuje na 150-300 kilometara. [6]

Ivozna varijanta

[uredi | uredi izvor]

Sistemi su dostupni za izvoz od 2013. godine.[7]

Prvi sistem je (zvanično) izvezen avgusta 2021. godine.[8]

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Vazdušno-kosmičke snage Rusije rasporedile su sistem Krasuha-4 u oktobru 2015. na aerodromu Hmeimim tokom vojne operacije u Siriji [9] . Kako navodi Nezavisimaja gazeta, upravo su uz pomoć sistema za elektronsko ratovanje Krasuha 17. aprila 2018. godine u Siriji oborene neke od američkih krstarećih rakete Tomahavk lansirane na položaje sirijske vladine vojske.[10]Sistem Krasuha je blokirao korišćenje GPS-aameričkim izviđačkim dronovima.[11]

Tokom maja 2020. godine, sistem Krasuha-4 oborio je turski dron Bajraktar TB-2 blokiranjem sistema upravljanja i komukacije.[12] Prema ruskim novinskim agencijama, u oktobru 2020, sistem elekronskog ratovanja Krasuha-4 , raspoređen u ruskoj vojnoj bazi u Gjumriju, oborio je devet Turskih Bajraktar TB-2 bespilotnih letelica na teritoriji Jermenije, tokom rata u 2020 [13] .

Korisnici

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Proizvodnja”. Arhivirano iz originala 11. 04. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2021. 
  2. ^ „Namena”. Arhivirano iz originala 17. 12. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2021. 
  3. ^ a b „Kak sverhsekretnaя mašina glušit vraga”. Pristupljeno 16/6/2015.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  4. ^ „Krasuha prošla testiranja”. 
  5. ^ „Ruska vojska naručila Krasuhe”. 
  6. ^ „TT karakteristike”. Arhivirano iz originala 17. 12. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2021. 
  7. ^ „1L269 Krasuha-2 | MilitaryRussia.Ru — otečestvennaя voennaя tehnika (posle 1945g.)”. militaryrussia.ru. Pristupljeno 2021-12-12. 
  8. ^ „Izvoz”. 
  9. ^ „Rusija rasporedila Krasuhe u Siriji”. 
  10. ^ Doletetь do celeй «Tomagavkam» pomešali «Krasuhi» // Nezavisimaя gazeta, 18 aprelя 2018
  11. ^ „Krasuha blokirala GPS signal”. 
  12. ^ „Oboren Bajraktar”. 
  13. ^ «Krasuha-4» v Armenii. Panaceя ot baйraktarov na poziciяh // «Russkoe Agentstvo novosteй», 28 oktяbrя 2020 ...Izdanie «Svobodnaя pressa» opublikovalo material o tom, čto rossiйskie voennыe primenili protiv tureckih bespilotnikov kompleks radioэlektronnoй borьbы «Krasuha-4».
  14. ^ „Srbija naručila Krasuhe”. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]