Kuvahara Šusaku
Kuvahara Šusaku (1829-1862) je bio jedan od najboljih profesionalnih igrača Goa Edo perioda (1603—1868) u Japanu. Njegova igra i teorija otvaranja (fuseki), su postavile temelje modernog Goa.[1] Bio je deo Honinbo škole Goa, jedne od četiri koje su obučavale učenike (Honinbo, Inoe, Jasui i Hajaši).
Poznat je po tome što je ostao neporažen u 19 partija zaredom, koje su se godišnje igrale u zamku pred carem.
Mladost[uredi | uredi izvor]
Šusaku je rođen kao Kuvahara Torađiro, 5. maja 1829. u Tonuri (Inošima), kao sin zanatlije Kuvahare Vazoa. Njegov talenat za Go je vrlo rano otkriven, i od šeste godine je bio poznat kao čudo od deteta. Gospodar Asano, daimjo u regionu, je čuo za njegov talenat i pošto je odigrao
jednu partiju sa njim postao je njegov pokrovitelj, i dozvolio mu je da dobija lekcije od njegovog ličnog trenera, Hošina (igrača na profesionalnom nivou). U januaru 1837, jedan od tada najjačih igrača je posetio Inošimu i odigrao je partiju sa Šusakuom. Bio je impresioniran njegovim talentom i pozvao ga je da postane njegov učenik u Honinbo školi.[2]
28. novembra 1839, Šusaku je dobio titulu profesionalnog prvog dana.
Osvojene kategorije[uredi | uredi izvor]
- 1839: 1-dan
- 1841: 2-dan
- 1842: 3-dan
- 1843: 4-dan
- 1846: 5-dan
- 1848: 6-dan
- 1853: 7-dan
Naslednik Honinboa[uredi | uredi izvor]
Šusaku je dobio ponudu da postane naslednik Šuve, jednog od najjačih igrača tog vremena, i preuzme titulu Honinboa. On je odbio, zbog obaveza prema gospodaru Asanu i sopstvenoj porodici. Posle određenih pregovora, gospodar Asano mu je dopustio da pređe i postao je Šuvin naslednik 1847. godine. Šusaku je 1848. zvanično prepoznat kao Šuvin naslednik i te iste godine je unapređen na titulu 6. dan.
Kasnije godine i smrt[uredi | uredi izvor]
U godinama koje su sledile, Šusaku nije igrao mnogo partija.
U knjizi "Complete games of Shusaku", je navedeno da je odigrao ukupno 388 partija, od kojih su 2 bile rengo, a 38 nezavršene partije.[3]
1862. se pojavila epidemija kolere, od koje koje se on zarazio i umro dok je pomagao da se prenose bolesni. Tada je imao 33 godine.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Power, John. Invincible, The games of Shusaku. Japan: Kiseido publishing company. str. 3.
- ^ Power, John. Invincible, The games of Shusaku. Japan: Kiseido publishing company, str. 5
- ^ Power, John. Invincible, The games of Shusaku. Japan: Kiseido publishing company, str. 8
- ^ Power, John. Invincible, The games of Shusaku. Japan: Kiseido publishing company, str. 11