Kulturna prava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kulturna prava predstavljaju viziju kulture zasnovanu na konceptima tvrdnji, različitosti i identiteta. Za svoje promotore koji teže da ovaj pojam prepoznaju kao "osnovno pravo", oni imaju za cilj da svima zagarantuju slobodu da žive svoj kulturni identitet, shvaćen kao "skup kulturnih referenci pomoću kojih osoba, sama ili u zajednici, definiše, konstituiše, komunicira i namerava da ih dostojanstveno prizna.[1]

Poreklo kulturnih prava[uredi | uredi izvor]

Koncept kulturnih prava definisan je 2007. godine koji je legitiman u stavu ljudskih prava. Tako je 1948. godine u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima član 22. precizira da svaka osoba "ima pravo na zadovoljenje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava suštinskih za svoje dostojanstvo i slobodan razvoj svoje ličnosti". 1982. godine, na svetskoj konferenciji o kulturnim politikama u Meksiko sitiju[2] ustanovljeno je da se „kultura u najširem smislu smatra skupom razlikovnih, duhovnih i materijalnih, intelektualnih i emocionalnih osobina koje karakterišu društvo ili društvena grupa “. To uključuje, pored umetnosti i pisma, životne stilove, osnovna ljudska prava, vrednosne sisteme, tradicije i verovanja. 2001. godine Univerzalna deklaracija o kulturnoj raznolikosti Unesko-a bila je prilika da države ponovo potvrde svoje uverenje da je zaštita kulturne raznolikosti najbolja garancija mira kako bi se izbegli sukobi između kultura i civilizacija. 2005. godine Konvencija o zaštiti i unapređenju različitosti kulturnog izražavanja potvrdila je principe utvrđene u prethodnim deklaracijama. Friburška deklaracija je zasnovanana tim osnovama.

Kulturna prava se nalaze u "Friburškoj deklaraciji" ustanovljenoj 2007. godine [3]. Tekst je napisan od strane nezavisnog kolektiva koji je koordinirao Patrice Mejer (koordinator Interdisciplinarnog instituta za etiku i Ljudska prava). Ovom deklaracijom se predlaže definicija kulture koja podstiče na individualni identitet pozivajući se na princip ljudskog dostojanstva.


Članci ove deklaracije definišu kulturna prava na sledeći način:

  • Kulturni identitet i baština
  • Reference kulturnih zajednica
  • Pristup i učešće u kulturnom životu
  • Kulturno obrazovanje i obuka
  • Kulturna komunikacija i informacija


Ova izjava nema pravnu vrednost. Postoje i drugi slučajevi "kulturnih prava" u međunarodnim instrumentima, kao što je Univerzalna deklaracija o kulturnoj različitosti UNESKO-A.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]