Kulturni nacionalizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kulturni nacionalizam je nacionalizam u kojem je nacija definisana zajedničkom kulturom i zajedničkim jezikom, a ne konceptima zajedničkog porekla ili rase.[1][2] Nema tendenciju da se manifestuje u nezavisnim pokretima već je obično umerena pozicija unutar šireg spektra nacionalističke ideologije. Umerene pozicije u flamanskom[3][4] ili hinduističkom nacionalizmu mogu biti „kulturni nacionalizam”, dok ti isti pokreti uključuju i oblike etničkog nacionalizma i nacionalnog misticizma. Članstvo u naciji nije ni sasvim dobrovoljno, ne može se odmah steći kultura, niti nasledno, deca članova se mogu smatrati strancima ako su odrasla u drugoj kulturi. Dakle, ako je osoba iz nacije, ali je njeno dete odraslo u drugoj kulturi, onda se, uprkos nacionalnosti te osobe, smatra da je njeno dete iz nacionalnosti kulture u kojoj je odraslo i mora da nauči kulturu svog roditelja da bi bili pripadnik nacionalnosti svog roditelja iako je njegov roditelj državljanin njihove nacije. Dakle, kulturna nacionalnost se ne postiže kroz državljanstvo kao u građanskom nacionalizmu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nielsen 1999.
  2. ^ „History of Europe: Cultural nationalism”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 22. 3. 2023. g. „Suprotno toj političkoj ideji [revolucionarne doktrine suverenosti naroda], u 19. veku je kulturni nacionalizam. Fraza označava verovanje da ja svaka nacija u Evropi, od najranijeg postanka, razvila svoju sopstvenu kulturu, sa osobenostima jednako jedinstvenim kao i njihov jezik, čak iako taj jezik i kultura imaju bliske rođake preko granice. 
  3. ^ Nielsen 1999, str. 126.
  4. ^ Kymlicka 1999, str. 133.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kymlicka, Will (1999). Beiner, R., ur. „Misunderstanding nationalism”. Theorizing nationalism. Albany: State Univeristy of New York Press: 131—140. 
  • Nielsen, Kai (1999). Beiner, R., ur. „Cultural nationalism, neither ethnic nor civic”. Theorizing nationalism. Albany: State Univeristy of New York Press: 119—130. 
  • Aberbach, David (2008). Jewish Cultural Nationalism: Origins and Influences. ISBN 0-415-77348-2. 
  • Yoshino, Kosaku (1992). Cultural Nationalism in Contemporary Japan: A Sociological Enquiry. ISBN 0-415-07119-4. 
  • J. Ellen Gainor (2001). Performing America: Cultural Nationalism in American Theater. ISBN 0-472-08792-4. 
  • G. Gordon Betts (2002). The Twilight of Britain: Cultural Nationalism, Multiculturalism, and the Politics of Toleration. ISBN 0-7658-0731-9. 
  • Featherstone, Mike (1990). Global Culture: Nationalism, Globalization and Modernity. ISBN 0-8039-8322-0. 
  • Guo, Yingjie (2004). Cultural Nationalism in Contemporary China: The Search for National Identity under Reform. ISBN 0-415-32264-2. 
  • Martigny, Vincent (2016). Dire la France. Culture(s) et identités nationales. ISBN 9-782-72461-9485. 
  • Starrs, Roy (2004). Japanese Cultural Nationalism: At Home and in the Asia Pacific. London: Global Oriental. ISBN 1-901903-11-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]