Kuća Gavrila Popovića u Vlasotincu (Internat)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Internata, danas

Kuća Gavrila Popovića u Vlasotincu se nalazi na uglu ulica učitelj učitelja Petra i Vuka Karadžića, kao inpozantno graditeljsko ostvarenje nastalo 1910. godine, čiji je vlasnik bio vlasotinački trgovac i industrijalac Gavrilo Popović, koji se obogatio trgujući stokom, vinom i mešovitom robom koju je u velikim količinama izvozio u Jedrene, Solun i Carigrad.

Arhitektura kuće[uredi | uredi izvor]

Stečeni kapital ulagao je u izgradnju mlina i porodične kuće kao i u školovanje svojih sinova. Kuću su zidali majstori iz Rupljakoji su kao pečalbari radili na građevinama u prestonici. Objekat ima visoki parter i sprat. Parter je rasčlanjen sitnim horizontalnim fugama ćiji je kontinuitet isprekidan prozorskim oknima, lučno zasvedenim. Iznad spoljnih prozorskih lukova nalazi se plitki plastični ispust koji ima dekorativnu funkciju.

Na čeonoj fasadi nalaze se velika polulučna vrata sa lučnim završetkom i plastikom koja prati njen oblik. Iznad ulaza nalazi se veliki balkon sa dekorativnom olgradom od livenog gvožđa. Zidno platno iznad balkonskih vrata je lučno zasvedeno, a ispod krovnog venca sa leve i desne strane nalaze se stilizovani biljni ornamenti između kojih se nalazi monogram Gavrila Popovića.

U odnosu na parter, sprat je naglašen izdvojenim zidnim vencem (koronskim i parapetnim), i sa bogatijom dekorativnom plastikom iznad prozora. Bočne strane prozora uokvirene su plitkim pilastrima sa stilizovanim korinskim kapitelima. Pilastri na sebi nose zabat, a na prozorima se zabati smenjuju u 2 oblika, truglasti i polukružni i doprinose plastičnom ritmu fasade. U unutrašnjim poljima zabata nalaze se stilizovani plastični detalji u obliku školjke ili lišća.

Posle Drugog svetskog rata kuća je oduzeta porodici i služila je kao Internat za ratnu siročad i za decu bez roditelja, a neke prostorije su korišćene kao školske učionice. Neko vreme tu je bio magacin za nameštaj. [1]

Objekat je krajem 20. i početkom 21. veka bio u derutnom stanju, ali mu je danas vraćen stari sjaj. Zgrada je pretvorena u Centar za socijalni rad.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vlačić D. (2000), Leskovački zbornik, XL, Leskovac, UDK: 711.435 (497.11)