LED umetnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kinetičko umetničko delo stvoreno čelikom i LED diodama

LED umetnost je grana svetlosne umetnosti koju karakteriše široka upotreba LED dioda. Ova vrsta umetnosti spada u četiri osnovne kategorije: ulična umetnost, reklamna umetnost, zabavna umetnost i estetska umetnost.[1]

LED dioda koje su veoma jeftine za kupovinu, i raznolike u dostupnosti u različitim veličinama i bojama vrlo brzo su stekle popularnost u krugovima ulične umetnosti, jer se koriste za organizovanje raznih nastupa na javnim mestima. LED diode sve više koristiti i multimedijalni umetnici u instalacijama, interaktivnim umetničkim delima i/ili ih koriste vajari kao detalj na svojim skulpturama, jer kako reče Liz Manikatid (umetnice iz Masačusetsa)...kada vidite boje i svetlosni efekat, zastaćete, pogledati i reći: Vau, to je stvarno zabavno.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Digitalna instalacija srpskog umetnika Stevana Kojića u kojoj su korišljene LED diode

LED umetnost se nije primenjivala sve do kasnih godina 20. veka, jer su se prve LED diode pojavljivale na električnoj sceni tek 1962. godine, i bile su prvenstveno bile crvene boje, jer istraživači i elektroničari nisu shvatili logistiku upotrebe poluprovodničkih dioda kroz celi energetski spektar boja. U tim uslovima umetnička primena LED-a bila je izuzetno ograničena jer svetlo proizvedeno od takvih LED dioda nije bilo dovoljno kretaivna da bi imala veliki uticaj na stvaranje umetničkog dela.

Oko 200 LED dioda na nosačima od pleksiglasa koji predstavljaju simbol letećeg špageti čudovišta

Kako je tehnologija napredna, elektroinženjeri su otkrili načine kako stvoriti širok spektar LED dioda pogodnih za različite postavke i namene. Ovim otkrićem LED-diode su multimedijalnih umetnicima pružile ogromnu paletu boja i veličina, i samo je od njegove individualne vizije zavisilo kako će da koristi ponuđenu im široku paletu boja, oblika i veličina dioda.

Kao i svaka druga umetnost, i LED- umetnost poseduje različite forme, koje se razlikuju od formi drugih umetnika, jer nose sopstveni i prepoznatljiv potpis LED umetnika.

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Primarna komponenta LED umetnosti je poluprovodnička dioda (LED dioda kroz koju prolazi struje u jednom smeru). Kada se napon primeni na poluprovodnički element, energija se oslobađa u obliku fotona ili svetlosti. Sva svetla su energija na različitim talasnim dužinama, tako da različite boje LED-a predstavljaju različite nivoe energije.

LED diode imaju nekoliko prednosti u odnosu na druge izvore svetlosti, jer su jeftine, kompaktne, dugovečne, brzo se uključuju i isključuju i mali su potrošači energije. One omogućavaju umetnicima da ih korisne u različitim postavkama.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Telo[uredi | uredi izvor]

Tipičan blink je mali plastični dvodelni cilindar dovoljno širok da prihvati dugmastu bateriju sa sa malom ugraviranom pločom na prednjoj strani i navojima na otvorenom kraju, uparenom sa poklopcem cilindra koji se zašrafljuje i učvršćuje kao jedna celina. Trepćuća LED ploča može biti okrugla i zatvorena cilindrom, ili raznim većim oblicima u boji kao što su logotipi koji su zalepljeni na spoljnu stranu kraja cilindra. Uobičajeni dizajni koriste gumeni prsten kao prekidač za uključivanje/isključivanje. Kada se postavi između baterija i štampane ploče unutar prednjeg poklopca, zatezanje osnove zavrtnjem deformiše i izravnava zaptivku, primoravajući vrh baterije da dodirne poleđinu štampane ploče, čime se kolo završava. Savremeni elementi će verovatnije koristiti kućište za bateriju koje se otvara malim zavrtnjem kao onog kod naočara i dugmetom za uključivanje/isključivanje.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Najčešći dizajni koriste skup jakih magneta, jedan na zadnjoj strani blinka, a drugi koji se može ukloniti. Ovo omogućava da se svetlo lako pričvrsti za odeću ili da se zalepi za bilo koji magnetni metal kao što su dugmad ili kopče za kaiš. Klipovi se često koriste za pravljenje minđuša, privezaka ili se prsten može zavariti sa zadnje strane da bi se napravio prsten za prst. Dvostrani lepljivi jastučići se ponekad koriste za lepljenje blinka direktno na telo, najčešće u pupku.

Ploča[uredi | uredi izvor]

Ploča obično ima od 2 do čak 25 mikro LED diode. Uobičajeno se koriste LED diode koje emituju različite boje unutar vidljivog spektra, dok su ultraljubičaste ili infracrvene LED diode manje uobičajene kod treptaja. Plave, bele, ljubičaste i ultraljubičaste LED diode često zahtevaju dve ili više baterijskih ćelija, zbog neophodnosti većeg napona. Vidljiva strana urezane ploče može se konstruisati da treperi na različite načine, posebno kada postoji više LED dioda u više boja. Prozirni plastični konformni premaz kao što je silikon, akril ili epoksid štiti lomljive LED diode na izloženoj prednjoj strani ploče. Oblikovane ploče imaju bukvalno stotine varijacija u kombinaciji sa otiskom. Uobičajeni oblici (osim klasičnog malog kruga) su zvezde, srca, cveće, zastave, životinje, praznični simboli (kao što su lampioni za Noć veštica) i logotipi sportskih timova.

Tehnika[uredi | uredi izvor]

Da bi se proizveo LED snop, ćelija dugmeta je povezana sa svetlećom diodom i magnetom. Ovde se mora poštovati ispravan polaritet. Međutim, ovo se može bezbedno isprobati, pošto je probojni napon LED-a obično veći od napona ćelije dugmeta. Pogodne su pojedinačne litijumske ćelije sa naponom od oko 3 volta , pošto su radni naponi standardnih LED dioda obično između 2 i 3 volta. Dve jednostavne alkalne manganske dugmaste baterije sa približno 1,5 V moraju se koristiti u seriji. Uobičajeni serijski otpornik se može izostaviti u ovakvim LED bacačima, pošto je unutrašnji otporćelija dugmeta dovoljno ograničava struju. Montaža se vrši jednostavnim lepljenjem lepljivom trakom ili epoksidnom smolom.[1]

Razliiti obliici i boje LED dioda omogućavaju LED umetnicima da izgrade sopstveni prepoznatljiv stil

Umetnici[uredi | uredi izvor]

Fotografija snimljena novembra 2006. kroz prozor predvorja koja prikazuje deo svetlosne instalacije umetnice Dženi Holcer u Svetskom trgovinskom centru 7 u Njujorku.

Među značajnije umetnike u LED umetnosti spadaju:

  • Dženi Holcer - koja je jedna od najpoznatijih umetnica koje koriste LED diode u svom radu.
  • Brigit Kovanz, umetnica iz Beča
  • Melisa Foks (poznata i kao Mery Crystal Ra) umetnica koja je dobila priznanje za svoju instalaciju „Reasktivna reka“ (Glavna zgrada Evropskog parlamenta, Brisel, Belgija).
  • Liz Lamanš umetnica koja stvara trodimenzionalne slike osvetljene LED diodama koje trepere u različitim bojama, i time formiraju efekat kretanja
  • The Strober - video bloger; koristi stroboskop u svojim video snimcima na Jutjubu kako bi dao iluziju kretanja točkova ili promene lica, obično sa dens muzikom ili treš metalom u pozadini;
  • Liu Dao je umetnički kolektiv iz Kine koji angažuje glumce i reditelje da kreiraju animirane LED portrete. Grupa se takođe oslanja na tradicionalne kineske umetnosti kao što je rezbarenje papira – dok u velikoj meri koristi LED diode da bi metaforički izrazili kinesko putovanje od tradicije do modernosti.
  • Titia Ek umetnica iz Amsterdama poznata po svojoj instalaciji Cvet univerzuma
  • Leo Viljareal umetnik koji kombinuje LED svetla i programski kod za kreiranje svetlosnih displeja  ;
  • Džim Kampbel umetnik iz San Franciska
  • Tedi Lo umetnik iz Hong Konga.

Značajna dela[uredi | uredi izvor]

  • Cell Phone Disco by Informationlab(autorke Ursule Lavrenčić i Auke Tauslager) instalacija koja koristi elektromagnetni spektar koji emituje mobilni telefon gledaoca za kreiranje posebne vizuelne interpretacije. LED diode su pričvršćene na velike rešetke, a kada se telefon aktivira u nekom delu sobe, pali se svetlo.[3]
  • GreenPix ― Zero Energy Media Wall - ekološki umetnički prostor. To je ekran niske rezolucije na kome različiti umetnici mogu da prikažu svoje radove.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Šta je LED umetnost?”. Dongguan Zhiding Electronics Technologi Co., Ltd. Pristupljeno 2022-08-11. 
  2. ^ Spivack, Miranda S. (2013-04-19). „For Mike Franklin, the art’s the thing in Hyattsville”. Washington Post (na jeziku: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 2022-08-11. 
  3. ^ „Cell Phone Disco”. web.archive.org. 2012-11-10. Arhivirano iz originala 10. 11. 2012. g. Pristupljeno 2022-08-11. 
  4. ^ McDermott. Big Solar LED Art in China: Interview with Simone Giostra, GreenPix Media Wall Architect (nedostupnaя ssыlka). TreeHugger (26 iюnя 2008)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]