Lefoše (revolver)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lefoše model 1858
Vrstarevolver sa iglenim paljenjem
Poreklo Francuska
Upotreba
Upotreba u Francuska
 Belgija
 Italija
 SAD
 Japan
Bojno delovanje1854-1873.
Specifikacije
Kalibar12 mm
Vrsta operacijerevolver sa iglenim paljenjem s obaračem jednostavnog dejstva
Maks. ef. domet50 m
Magacindoboš sa 6 metaka

Revolver tipa Lefoše (engl. Lefaucheux-style revolver), najranija vrsta revolvera sa sjedinjenim metkom (sa iglenim paljenjem), koja se koristila kratko vreme sredinom 19. veka.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Otvorena vratanca za punjenje na zadnjoj strani doboša sa delimično izvađenim metkom - jasno se vidi igla na ivici čahure i prorez za nju na zadnjoj ivici barutne komore u dobošu.


Metak sa iglenim paljenjem patentirao je 1835. godine francuski puškar Kazimir Lefoše (1802-1852). Prvi sjedinjeni metak sa metalnom čahurom u svetu, sa objedinjenim zrnom, barutnim punjenjem i kapislom u metalnoj čahuri. Ova municija koristila se u Francuskoj od 1835. za pištolje bibernike i lovačke puške ostraguše - metak bi se ubacio u cev tako da igla čahure viri kroz prorez na gornjem zidu barutne komore, i kapisla se aktivirala udarcem oroza po igli metka. Od 1852. počela je proizvodnja revolvera sa municijom ovog tipa, koji su široko korišćeni u Evropi i SAD. Za razliku od revolvera kapislara (npr. Kolt Voker) koji su tada masovno korišćeni, metalni meci su se lako i brzo stavljali odostrag u doboš, a čahure su sprečavale propuštanje barutnih gasova unazad prema ruci strelca, čime se ujedno povećala kinetička energija i domet zrna. Revolveri Lefoše model 1854 i Lefoše model 1858 korišćeni su u Krimskom ratu (1853-1856) i Američkom građanskom ratu (1861-1865).[1][2]

Međutim, već 1857. američka kompanija Smit i Veson patentirala je efikasnije metke sa ivičnim paljenjem za svoje revolvere, a u Evropi su Edvard Bokser i Hiram Berdan 1866-1868. patentirali još efikasnije metke sa centralnim paljenjem, koji su ubrzo zamenili municiju tipa Lefoše i revolvere tog tipa.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Byam, Michele (1990). Oružje i oklopi. Mladinska knjiga) (1. izd izd.). Zagreb: Mladost. str. 59. ISBN 86-307-0312-1. OCLC 441740655. 
  2. ^ Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 8, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 146-147
  3. ^ Ford, Roger (1998). The world's great rifles. London: Brown Books. str. 18—21. ISBN 1-897884-33-8. OCLC 41281655.