Liroj Poup Voker
Liroj Poup Voker | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 7. februar 1817. | ||||||||
Mesto rođenja | Hantsvil, SAD | ||||||||
Datum smrti | 23. avgust 1884.67 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Hantsvil, SAD | ||||||||
Univerzitet | Univerzitet Alabame | ||||||||
Profesija | sudija, političar | ||||||||
Politička karijera | |||||||||
Politička stranka | Demokratska stranka | ||||||||
|
Liroj Poup Voker (engl. LeRoy Pope Walker; Hantsvil, 7. februar 1817 — Hantsvil, 23. avgust 1884) bio je američki političar i prvi ministar rata Konfederacije.
Voker je rođen blizu Hantsvila u Alabami 1817. godine, sin je Džona Vilijamsa Vokera i Matilde Poup, a unuk Liroja Poupa. Školovao se kod kuće, a onda pohađa univerzitete u Alabami i Virdžiniji. Dana 29. jula 1850. se oženio Elizom Dikson Piket. Aktivno je promovisao secesiju južnih država.[1]
Početkom 1861. predsednik Džeferson Dejvis ga je postavio na mesto ministra rata. Bio je energičan i vatreni pristalica Konfederacije, ali nije imao vojnog iskustva. Stres i teškoće sa kojima se susretao u svom kabinetu ozbiljno utiču na njegovo zdravlje.[2] Početkom avgusta 1861, Dejvis ga je ohrabrivao da postane predstavnik Konfederacije u Evropi; Voker to nije prihvatio, a već 16. septembra je podneo ostavku na mesto ministra. Nakon toga Dejvis ga je unapredio u generala vojske, komandovao je vojnim garnizonima u Mobilu i Montgomeriju (Alabama), dok nije podneo ostavku marta 1862.[3] Opet radi u vojsci od aprila 1864. i služi kao vojni sudija.
Posle rata, Voker se vratio svojoj pravnoj praksi ali i dalje je bio zainteresovan za politiku. Umro je 1884. i sahranjen je na groblju Mejpl Hil u Hantsvilu.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Patrick 1944, str. 105.
- ^ Patrick 1944, str. 104, 106, 110.
- ^ Patrick 1944, str. 116–117.
- ^ LeRoy Pope Walker". Find a Grave., 10. 8. 2008.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Patrick, Rembert W. (1944). Jefferson Davis and His Cabinet. Baton Rouge: Louisiana State University Press. str. 104—120.