Lužička marka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lužička marka 1000. godine

Lužička marka (njem. Mark Lausitz), ili Markgrofovija Lužica (njem. Markgrafschaft Lausitz), bila je istočna granična marka Svetog rimskog carstva u zemljama naseljenim Polapskim Slovenima. Osnovana je 965. godine tokom podjele ogromne Gerove marke.

Područje istočno od „Granice prema Srbima”, naseljeno zapadnoslovenskim plemenom Ljutići, osvojio je saksonski markgraf Gero Veliki 963. godine. Nakon Velikog slovenskog ustanka 983. godine u sjevernom dijelu marke, Lužica je postala poznata kao Saksonska istočna marka (njem. Sächsische Ostmark).

Lužicu je 1002. godine osvojio poljski vojvoda Boleslav I,[1] ali je tokom vladavine Konrad II 1031. i 1032. godine ponovo postala dio Svetog rimskog carstva. Tokom vladavine cara Karla IV Lužica je uključena u Zemlje češke krune 1367. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Barański 2006, str. 75—76.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Barański, Marek Kazimierz (2006). Dynastia Piastów w Polsce (Wyd. 1, dodruk izd.). Warszawa: Wydawn. Naukowe PWN. ISBN 978-83-01-14816-4. 
  • Reuter, Timothy (1991). Germany in the early middle ages, c. 800-1056 (3rd impr. izd.). London: Longman. ISBN 9780582081567. 
  • Thompson, James Westfall (1928). Feudal Germany (Volume II izd.). New York: Frederick Ungar Publishing Co.