Pređi na sadržaj

Manifestacioni turizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Manifestacioni turizam jedan je od najznačajnijih oblika turističkih kretanja. U inostranoj literaturi poznat je pod nazivom event tourism. Ogleda se u putovanju turista radi posete određenih festivala, karnevala, priredbi i drugih oblika manifestacija. Manifestacioni turizam se može posmatrati kao dopunski oblik neke druge vrste turizma, međutim postoje gradovi u svetu, poput Ria, koji predstavljaju festivalske gradove, te je glavni vid zastupljenog turizma upravo manifestacioni.

Turistička manifestacija je unapred organizovano dešavanje koje svojim sadržajima i kvalitetom ima moć da privuče posetioce, bez obzira da li u okruženju postoje neke slične turističke atrakcije koje konkurišu za istu potrošnju novca, vremena ili napora turista.[1]

Odlike manifestacionog turizma[uredi | uredi izvor]

Manifestacije mogu biti:

  • kulturne
  • političke
  • umetničke
  • zabavne
  • sportske

Manifestacioni turizam može imati:

  • rekreativno obeležje, koje se odnosi na sportske i zabavne manifestacije
  • kulturno obeležje, koje se vezuje za umetničke manifestacije[2]

Manifestacioni motivi se odnose na vrstu manifestacije koja uzrokuje turistička kretanja, te istovremeno predstavljaju turističke manifestacije. Aktiviranje manifestacionih motiva zahteva visok stepen turističkog razvoja, dobru organizaciju i kvalitetnu propagandu.[2]  

Manifestacioni turizam nije vezan isključivo za sezonu, kao drugi oblici turizma.[1] Ovaj oblik turizma sadrži unarped isplaniran program, samim tim i promet, što ima značajan uticaj na destinaciju.

Putovanja motivisana posetom različitim manifestacijama unapred su osmišljena, sadržaj boravka je određen programom manifestacije, a dužina boravka uslovljena dužinom trajanja same manifestacije. [2]

Istorijski razvoj[uredi | uredi izvor]

Manifestacije kao glavni resurs manifestacionog turizma, prisutne su u ljudskom društvu od najranijih vremena, kada su se ogledale u različitim vrstama rituala, izlaganja i slavlja. Na razvoj manifestacija značajno je uticala pojava kapitalizma i novih društvenih odnosa. Tokom 20. veka dolazi do pojave diskrecionog dohotka, povećanja kupovne moći i standarda potrošača, i samim tim mogućnosti za usmeravanje sa osnovnih na dodatne potrebe.[3] U svetu se manifestacioni turizam pominje od početka osamdesetih godina 20. veka, dok u Srbiji dobija na značaju tek u prvoj deceniji 21. veka.[1]

Olimpijske igre predstavljaju jednu od najvećih međunarodnih manifestacija, inspirisane Antičkim olimpijskim igrama, čija istorija doseže do 8. veka pre nove ere. Još neke od svetski poznatih i posećenih manifestacija su Karneval u Riu, Festival u Kanu, Oktoberfest u Minhenu...

Značaj manifestacionog turizma[uredi | uredi izvor]

U savremenoj turističkoj ponudi manifestacioni turizam se posmatra kao dopunski vid turizma, koji potpomaže razvoju nekog drugog oblika. Manfestacije se najčešće organizuju u cilju produžavanja boravka turista u nekom mestu kroz obogaćivanje turističkog doživljaja.[2] Doprinose povećanju atraktivnosti područja u kojima se održavaju i na taj način stvaraju pozitivan imidž destinacije, koji postaje prepoznatljiv na turističkom tržištu. Samim tim, utiču na razvoj mesta i povećanje obima turističke potražnje. Pored zadržavanja turista koji borave u destinaciji i dobijanja novih turističkih potrošača, mesta održavanja manifestacija dobijaju i „turiste povratnike“ – one koji žele da vide nešto novo u već poznatoj destinaciji.[4]

Uglavnom se organizuju u vansezoni, za šta su najbolji primer primorska mesta u kojima se u zimskoj sezoni održavaju festivali kako bi se u prometu uspostavio balans sa letnjom sezonom.[2]

Pored ekonomskog unapređenja destinacija manifestacionog turizma, značaj se ogleda i u kulturi, odnosno očuvanju i promociji kulturne baštine. Prisutan je i društveni značaj, ispoljen u unapređenju socijalizacije i povezivanju ljudi iz različitih socio-kulturnih sredina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Bjeljac, Željko (2010). Turističke manifestacije u Srbiji. Beograd: Geografski institut „Jovan Cvijić“ SANU. 
  2. ^ a b v g d Jovičić, Dobrica (2013). Uvod u turizmologiju. Beograd: Geografski fakultet. 
  3. ^ Veljković, Jovana (2020). Festivali i manifestacije – razvoj i uticaj na turizam. Beograd: Geografski fakultet. 
  4. ^ Štetić, Snežana (2007). Posebni oblici turizma. Beograd. 

Literatura[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]